Uz osvrt na nedavna dešavanja, bh. reditelj Nermin Hamzagić za Klix.ba je komentarisao nasilje, uznemiravanje i zlostavljanje u bh. društvu, migrantsku krizu u BiH i trenutnu situaciju u kulturi.Hamzagić se u početku razgovora za Klix.ba osvrće na činjenicu da su bosanskohercegovačke rediteljice nedavno uputile pismo podrške svim žrtvama zlostavljanja. Veliki broj muških kolega ih je podržao te su svi oni podržali pokret “Nisam tražila” koji ima za cilj pružiti siguran prostor u kojem žrtve mogu anonimno ispričati svoja iskustva i osjetiti da nisu same.
Ističe kako je i sam podržao ovu inicijativu, kazavši kako sada najprije treba čitati i slušati kako bismo što bolje razumjeli razmjere nasilja koje prožima naše društvo.
“Važno je da se suočimo i djelujemo i kao pojedinci, ali i kao institucije. Jasno se mora pokazati nulta tolerancija spram uznemiravanja i diskriminacije po bilo kojem osnovu. Nužno je, radi žrtava, ali i za buduće generacije, procesuirati bez izuzetaka seksualno zlostavljanje i silovanje. Nalazimo se u trenutku iz kojeg moramo izaći s jasnim i konkretnim strategijama i zaključcima, sve drugo mi se čini nedostatnim, nedovoljno vrijednim svih koji su progovorili o svojim iskustvima“, komentariše.
No činjenica je da netrpeljivost između ljudi konstantno raste, a Hamzagić konstatuje kako je za to direktno odgovorna politika u BiH.
“Mi kao društvo ne smijemo dozvoliti sebi da srljamo u fašizam, a čini mi se da se upravo to događa. Recimo, pitanje ljudi u pokretu već dugo je unutrašnje političko pitanje BiH i koristi se sredstvo polariziranja. Naša država ima obavezu prema ljudima u pokretu, kao potpisnica međunarodnih povelja, ali prije svega etičku obavezu”, govori.
Foto: D. S./Klix.ba
Nabraja parlamentarce, zastupnike, vijećnike, gradonačelnike, načelnike, kantonalne i entiteske ministre, državne ministre i predsjednike – svi oni imaju obavezu da zaštite ljude u pokretu, kao i da im osiguraju uslove za boravak.
“To je njihova obaveza, i mi ih kao građani na to moramo napominjati. Uz privilegije koje uživaju idu i obaveze i odgovornost”, smatra Hamzagić.
O tome kakvo je njegovo mišljenje o društvu govorio je i tokom promocije filma “Pun mjesec”, koji je javnosti predstavio 2019. godine. Tada je u nekoliko navrata ponovio kako je ovo ostvarenje prava slika bh. društva: “Rekavši to želio sam poslati poruku da još ima nade, da mi kao građani i građanke treba da budemo svjesni vlastite snage, ali i odgovornosti, te da možemo društvo učiniti boljim“.
Film “Pun mjesec” Nermina Hamzagića dostupan je na online platformi kina Meeting Point do kraja januara.
No čim se spomene “Pun mjesec”, govori se i o tome kako je film snimljen s vrlo malim budžetom. Na pitanje da li je opterećujuće češće govoriti o budžetima i problemima nego o umjetničkim aspektima filma, Hamzagić odgovara da nije.
“Nužno je. Budžeti i problemi, kako ste to u pitanju formulisali, direktno utječu na kinematografiju i kulturu općenito, na njen opstanak i razvoj, ali i egzistenciju velikog broja umjetnika. Primjetan je nesrazmjer uspjeha, kvaliteta i ulaganja, stoga interes javnosti za probleme kulture i umjetnosti ne čudi. Naša kulturna produkcija uspijeva uprkos, a ne zahvaljući podršci”, kaže.
Više novca uloženog u ovu oblast direktno bi rezultiralo povećanjem produkcije, školovanjem novog kadra, spašavanjem profesija i zanata, otvaranjem radnih mjesta, konkurentnijom pozicijom kako u regionalnom tako i u evropskom kontekstu.
“Kultura ne može biti samoodrživa, ali uz veća ulaganja može biti postavljena na zdrave osnove. Nama nedostaje kontinuitet rada koji s jedne strane garantira opstanak, a s druge umjetnički razvoj i širinu produkcije. Ne radi se samo o novcu, već i o zakonima i propisima, jačanju institucija, sve to skupa može stvoriti pretpostavke za prosperitet kulture kao esencijalne društvene djelatnosti“, smatra reditelj.
Ali nedostaje nam kontinuiteta u ulaganjima i inicijativama, naglašava. Izostaje i strategija, kao i sami programi.
“Strategiju, o kojoj govorim, shvatam kao opredijeljenost da se njeguje i razvija bosanskohercegovačka kultura i umjetnost. Takve inicijative, pa čak i dokumenti postoje godinama, ali ih politika ignoriše. Zašto politici to nije važno? Zašto se protive očuvanju i razvoju bosanskohercegovačke kulture i umjetnosti?“, pita.
Foto: D. S./Klix.ba
Hamzagić smatra da kultura i umjetnost dijele sudbinu svih drugih grana našeg društva, odnosno da nije moguće očekivati da će kultura i umjetnost prosperirati u nepovoljnom društvenom kontekstu ili da će kultura biti uređena društvena oblast – ako druge to nisu.
“Godinama već neki od kolegica i kolega predano rade kako bi se stvorile pretpostavke za zdrav razvoj kinematografije. Pored većih novčanih izdvajanja za kulturu (u skladu s realnim mogućnostima države – svima nam je jasno gdje živimo) potrebni su zakoni koji će urediti ovu društvenu oblast. Paketi pomoći (COVID) zaobišli su kulturu i samostalne kulturne radnike i umjetnike, što govori o potpunom odsustvu razumijevanja i prepoznavanja uloge kulture u društvu“, kaže.
Naša kinematografija je krhka i počiva na individualnim naporima, strasti i ljubavi autora. Kako bismo je razvijali i njegovali, potrebni su jasno opredjeljene i sinergija, kaže reditelj: “Ne razumijem zašto ovo ne bi bilo u interesu politike, ako im je već svakako u nadležnosti?”.
“Moje osjećanje je da se bh. umjetnička scena nalazi u nekoj vrsti ‘blokade’, izolirani snom, radovi naših umjetnika ne putuju, odsustvujemo s međunarodne umjetničke scene, zaobilaze nas izložbe, koncerti… Naši posljednji prozori prema suvremenoj kulturnoj produkciji su festivali koji se pak nose s vlastitim izazovima i borbom za opstanak”, govori Hamzagić.
Ističe kako se trudi razumjeti interes politike da ne ulaže u kulturu i umjetnost, da je svjesno dovodi u nepovoljan odnos, manje konkurentan i produktivan, jer je toliko puta ukazano na iste probleme – tako da političarima ovo nije nepoznanica i ne mogu reći: “Nismo znali”.
“Umjetnici će nastaviti stvarati, usprkos okolnostima, jer je to u našem biću i dio našeg životnog poziva, na radost naše publike”, zaključuje.
Naposljetku dodaje kako trenutno radi na kratkom animiranom filmu sa vizualnim umjetnikom Enisom Čišićem: “To je novo iskustvo, i zaista se radujem. Također, radim na novom scenariju gdje istražujem poziciju radnica i radnika u tranzicijskoj ekonomiji. “.
