Poštujući naloge talibanske vlade u Afganistanu Al-Qa'ida se, za sada, primirila. No takvo stanje stvari se može promijeniti preko noći i novi režim može krenuti u džihadističke akcije na Bliskom istoku. Prvi bi mogli započeti pripadnici talibanske frakcije u Pakistana koji su se zadnje dvije godine pokazali vrlo agresivnim, i koji su opasni jer mogu računati na potporu talibanskog režima u Kabulu. Da stvar bude gora, pakistanski državni vrh računa da bi mu ovi teroristi mogli biti korisni u spornoj pokrajini Kašmir, koju Pakistan želi oteti indijskoj kontrole. Ovako je tjednik The Economist sažeo aktualnu opasnost od novog, globalnog, džihadističkog rata.

S obzirom da je Indija rastuća globalna velesila, čini se kako islamističko zveckanje oružjem u Kašmiru ne bi prošlo bez Kine koja se s Indijom spori oko granice na Himalaji. Ako se umiješa Kina, ni Amerika ni Rusija ne mogu stajati po strani. U tom slučaju, šačica terorista bi mogla zapaliti globalni sukob velikih sila, slično kako se dogodilo nakon Sarajevskog atentata 1914. godine.

Ipak mnogi u Europi i Americi podcjenjuju opasnost od džihada jer vjeruju da su zapadne obavještajne službe sasvim slomile islamistički terorizam. S time se slaže i najnoviji broj prestižnog časopisa Foreign Affairs čiji su eksperti temeljito analizirali dva dosadašnja globalna rata protiv islamizma.

ZAGLAVILI U IRAKU

Prvi globalni rat protiv islamizma počeo je nakon zloglasnog terorističkog napada na New York 11. rujna 2001. godine. Nakon toga je je uslijedio čuveni vojni pohod američkog predsjednika Georgea Busha mlađeg poznat pod imenom “rat protiv terorizma” koji je vođen u prvom desetljeću ovog stoljeća. Taj rat je u vrlo kratkom roku “pomeo” talibane u Afganistanu, ali je “zaglavio” u Iraku koji je nakon sloma diktature Saddama Husseina ponovo postao stara vjerska bojišnica između muslimanskih sekti šijita i sunita pa ne čudi da je tu nastala zloglasna Islamska država.

Zato je u drugom desetljeću ovog stoljeća vođen globalni rat protiv Islamske države koja je osvojila znatan teritorij u Iraku i Siriji i čiji su krvavi teroristički napadi duboko uznemirili Europu.

U oba slučaja teroristi su Zapad uhvatili na spavanju i postizali iznenađujuće uspjehe sve dok na pozornicu nije stupila realna moć zapadnih sila koja se pokazala nezaustavljivom.

Danas američki vojnici i obavještajci, umjesto bivšeg otvorenog rata protiv terorizma djeluju na puno profinjeniji način. U stotinjak zemalja svijeta s lokalnim vlastima manje-više uspješno suzbijaju islamizam u korijenu jer uhićenje jedne islamističke skupine često razotkriva čitavu mrežu islamističkih aktivista u Africi i Aziji. Da stvar za islamiste bude još gora, američki obavještajci dijele svoje podatke s lokalnim partnerima pa se stvara obavještajni krug iz kojeg teroristi teško mogu pobjeći.

Istovremeno, potencijalni islamistički teroristi koji žive u Europi i Americi su manje-više amaterski vjersko-ideološki zanesenjaci koji zbog nedostataka obuke nisu opasni kao njihovi prethodnici prije deset ili dvadeset godina. Riječ je o tzv. usamljenim vukovima koji nisu dio nikakve terorističke mreže i čiji su napadi manje opasni, ali teže zaustavljivi.

Dakle, poručuje Foreign Affairs, obični Amerikanci i Europljani trebaju se naviknuti na povremene islamističke napade, koji nisu toliko opasni za zapadni svijet.

EUROPA U OPASNOSTI

Iako ova priča o pobjedi Zapada u dva globalna rata protiv islamizma ostavlja dojam kako više nema realne opasnosti, podaci koje donosi The Economist pokazuju da nije tako i da je Europa itekako u opasnosti.

Koliko je to istina, na vrlo slikovit način svjedoče proslave nedavne talibanske pobjede. U Siriji, u pokrajini Idlib, kojom vlada islamistička skupina povezana s Al-Qa'idom, organizirana je prigodna vojna paradu i podjela baklava građanima. Proslava je organizirana i na jednom od najopasnijih mjesta na svijetu u palestinskoj Gazi gdje je na vlasti islamistički Hamas. Da stvar bude gora, Hamas je na svojoj internetskoj stranici objavio čestitku afganistanskim talibanima zbog pobjede nad “američkim okupatorima”, koja će, vjeruje se, biti “uvod u propast okupatorskih izraelskih snaga u Palestini”. Na jugu Somalije tamošnji su islamisti organizirali trodnevni festival.

Ipak, od svega je najopasnija pouka koju su iz talibanske pobjede izvukli sirijski islamisti. Za njih je pobjeda talibana “živi primjer da je moguće srušiti jedan kriminalni režim”. To opet znači da je, uz upornost, dosljednost i dobru organizaciju, moguće i s ograničenim sredstvima pobijediti Amerikance i osvojiti zemlju srednje veličine i od nje napraviti svoje uporište. Istovremeno, talibanska pobjeda islamistima izgleda kao znak božjeg odobravanja djelovanja onih muslimana koji iz svoje zemlje žele istjerati “nevjernike” i srušiti “otpadničke” vlade.

Zato u budućnosti valja očekivati kako će islamistička pobjeda u Afganistanu još dugo odjekivati širom islamskog svijeta koji bi se mogao prestati bojati američke moći. To bi opet moglo pojačati vjersko-politički žar i pojačati priljev novih islamističkih regruta koji mogli pokušati terorističkim udarima srušiti vlade u islamskom svijetu, ali i zastrašiti Zapad.

U čitavoj stvari islamistima bi mogle pomoći realne životne teškoće muslimana, posebno muslimanskih seljaka.

Naime, za nedavnu pobjedu talibana u Afganistanu vrlo važna je bila računica ovdašnjih seljaka kojima je gruba i okrutna talibanska pravda bila puno draža od korumpiranog proameričkog režima. Ista stvar se događa u Nigeriji gdje seljaci štite islamiste jer su nezadovoljni korumpiranom vladom, čiji su časnici i vojnici pali toliko nisko da svoje oružje prodaju pobunjenicima.

U ovakvim uvjetima na Bliskom istoku bi mogao nastati opasni začarani krug u kojem bi afganistanske izbjeglice mogli stvoriti pomutnju koja bi mogla povećati broj terorističkih napada, ali i povećati mogućnost islamističkog prevrata nalik onome u Afganistanu.

ZAPAD GUBI VOLJU

U ovakvoj situaciji islamisti su, kako piše The Economist, vrlo realna opasnost i za Europu pri čemu najveći rizik od terorističkih napada postoji u Francuskoj. Ta opasnost nešto je manja u Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji, dok je u ostalim zemljama, posebno na istoku i jugoistoku Europe, skoro nepostojeća. Izuzetak su Bosna i Hercegovina, te Albanija i Makedonija.

U europskom susjedstvu opasnosti od islamističkog terorizma izloženi su Sirija i Irak, te Libija pri čemu dosta jezivo zvuči podatak kako je među islamističkim skupinama najopasnija zloglasna Islamska država. Još veća je opasnost što Zapad gubi volju za borbu protiv islamizma.

Kako piše The Economist, 5100 francuskih vojnika koji se od 2013. u afričkom predjelu Sahel bore protiv islamista mogao bi se uskoro prepoloviti. Da stvar bude gora, Francuzi bi preostale snage trebali više usmjeriti na ubijanje islamista, a manje na zaštitu gradova i očuvanje mira, što bi moglo značiti više mrtvih civila i više političkog nereda. Isto je s američkim vojnicima koji uz pomoć dronova love islamiste na zapadu Afrike, te s oko 800 američkih vojnika u Somaliji čije je povlačenje još krajem 2020. najavio predsjednik Donald Trump. U čitavoj stvari vrlo zabrinjavajuće zvuči što ova najavljena povlačenja nisu znak obavljenog posla nego znak odustajanja i poraza, pa bi npr. Somalija uskoro mogla postati novi Afganistan.

Istovremeno izgledna je i politička eksplozija na Bliskom istoku gdje su ljudi zbog rastućeg siromaštva izgubili vjeru u političare, pa čak i one islamističke, zbog čega promatračima izgleda da je na ovom području moguć masovni džihad po uzoru na talibane.

Gledano iz Europe, ovi podaci zvuče vrlo zabrinjavajuće jer se Zapad do sada sukobljavao ideologiziranim revolucionarno-terorističkim skupinama i pokretima koji su, vjeruje se, slomljeni. No, priča o masovnom džihadu otvara mogućnost da šačica zanesenjaka preraste u vojsku fanatika, što bi na duge staze moglo biti vrlo, vrlo opasno.

Zavaravanje nevjernika

Razmatrajući politiku zapadnih vlada američki dnevnik Wall Street Journal smatra da je potrebno stvoriti bolji sustav zaštite od terorizma koji bi se temeljio na obrazovanju. Naime, da bi se u islamskom moru pronašlo teroriste potrebno je poznavati mentalni sklop islamista kojima je smrt i mučeništvo važan teološko-psihološki motiv kojem se zapadna tehnologija teško može suprotstaviti.

Slično je i s moralnim stavom koji se naziva taqiyya, odnosno zavaravanje “nevjernika”, što u stvarnosti znači prijetvornost i lažnu prilagodbu koje islamistima omogućavaju učinkovit iznenadni udar na zemlje “nevjernika”.

Ovdje svakako treba imati i stari tursko-islamski politički mit o “crvenoj jabuci” koji simbolizira težnju za globalnom dominacijom islama.

Da bi se ta dominacija ostvarila i time proširila “uma”, što će reći islamski svijet, dopuštena su sva sredstva, tj. uobičajena moralna pravila i dogovori i ugovori nisu svetinja.

Zbog svega ovoga ne treba čuditi što Wall Street Journal smatra kako je zapadnjačku obavještajnu praksu potrebno obogatiti temeljitim poznavanjem islamske teologije, što bi omogućilo lakše i učinkovitije prepoznavanje islamista. Također, za muslimanske imigrante je potrebno organizirati teološku pouku koja bi im razotkrila, u biti bogohulnu, praksu islamističkih terorista.