Piše: Tahirović
U vremenu kada se kolektivno pamćenje često potiskuje pod teretom svakodnevice, jedan jedanaestogodišnjak iz Sarajeva podsjetio nas je na snagu riječi i važnost sjećanja. Ahmed Nur Mehmetović, učenik petog razreda Osnovne škole „Edhem Mulabdić“, napisao je knjigu „Moj put u Potočare“, inspirisanu ličnim iskustvom sa Marša mira i posjetom Memorijalnom centru u Srebrenici A B.
✍️ Knjiga iz duše djeteta
Ahmedova knjiga nije samo literarni pokušaj – to je emocionalni dokument, svjedočanstvo jednog djeteta koje je odlučilo da ne ćuti. U njoj opisuje:
- Susret s majkama Srebrenice koje su ga dočekale u suzama
- Tišinu mezarja u Potočarima
- Svoju unutrašnju borbu da shvati razmjere genocida
„Kada sam bio u Potočarima i vidio majke koje plaču i drhte, nisam mogao da zadržim suze. To me duboko pogodilo i odlučio sam da o tome pišem“, rekao je Ahmed A.
🧠 Zrelost izvan godina
Iako ima samo 11 godina, Ahmed Nur pokazuje zrelost i empatiju koje nadilaze njegov uzrast:
- Piše poeziju i prozu
- Crta bosanske motive na alu-foliji (ibrici, mostovi)
- Recitovao je poeziju Abdulaha Sidrana na godišnjici njegove smrti
- Želi postati hafiz Kur’ana i ozbiljan pisac
„Svako dijete ima talenat. Ja volim da pišem, ali i kuvam, pomažem roditeljima, učim… Igram igrice samo subotom – najviše dva sata“, rekao je kroz osmijeh B.
📅 Promocija knjige i poruka
- Promocija knjige: 3. juli 2025. u Muzeju književnosti u Sarajevu
- Knjiga je namijenjena svim uzrastima
- Poruka:
„Važno mi je da ova knjiga postoji i da ljudi osjećaju to što se desilo. Taj osjećaj se ne može opisati – morate otići tamo i osjetiti ga“ B.
🕊️ Zašto je ovo važno?
Ahmedova knjiga dolazi u trenutku kada se sjećanje na genocid u Srebrenici suočava s pokušajima negiranja, relativizacije i zaborava. Njegov glas je glas nove generacije koja ne pristaje na tišinu.
„Put u Potočare je put za svakog od nas. Slušati priče preživjelih je posebno iskustvo“, rekao je Ahmed u intervjuu za Radio BIR C.
🌱 Zaključak: Sjećanje kao otpor
Ahmed Nur Mehmetović nas podsjeća da sjećanje nije teret, već odgovornost. Njegova knjiga je više od dječje literature – to je moralni čin, poziv da ne zaboravimo, da učimo i da budemo bolji.
U vremenu kada odrasli često biraju zaborav, Ahmed bira istinu. I to je ono što ga čini velikim.
