U Beogradu je i predstavljen izvještaj takozvane nezavisne međunarodne komisije o istraživanju stradanja svih naroda u srebrenički regiji od 1992. do 1995. godine koju je formirala Vlada entiteta Republika Srpska

Zakon o zabrani negiranja genocida u našoj zemlji dodatno je usložio političku sliku u Bosni i Hercegovini, ali na neki način i odnose Bosne i Hercegovine i Srbije

Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić za Federalnu TV je rekla da se izvještaju pridaje prevelika pažnja te se stvara atmosfera kao da su utvrđene neke nove činjenice. Taj izvještaj, ističe, ne polazi od činjenica, od sudskih presuda, niti polazi od izvještaja Vlade RS-a, koji je usvojen 2004. godine.

– To je izvještaj iza kojeg stoje ljudi s jasnim zadacima. Njihovi zadaci su, prema onome što nam pokazuje taj izvještaj, bili politički. Nisu to podaci da se dođe do novih činjenica. Nema nijedne nove činjenice osim što ima političkih zaključaka o tome da namjera nije bila dovoljno velika da može da se zaključi da je izvršen genocid – kaže Kandić.

Dodaje kako izvještaj govori o vojnicima, a zanemaruje se činjenica da i kad su zarobljeni, vojnici spadaju u zaštićene kategorije. Ističe kako se u njemu iznosi zaključak da je počinjen zločin protiv čovječnosti, koji je suprotan sudskim zaključcima i velikom broju svjedoka koji su govorili pred sudovima.

– Taj izvještaj nema ni činjeničnu ni historijsku vrijednost. On ima jedno privremeno trajanje dok bude trajala vlast u RS-u ovakva kakva je i dok bude nalazila pogodne medije da ga može predstavljati – ocjenjuje Kandić.

Navodi kako su u Srbiji ponovo na vlasti političari koji su tu bili i za vrijeme ratova i da je sad glavna pažnja posvećena tome da se, navodno, ispravljaju “pravne i historijske nepravde”. S tim se ciljem, ističe, izvještaji poput ovoga dozvoljavaju i pozdravljaju, a veliki broj srbijanskih ministara i političara se javno izjašnjavaju o tome da li je počinjen genocid ili nije, kao da su u pitanju neki stručnjaci.

– To su političke izjave koje su privremenog roka. Ono što je opasno je da u cijeloj regiji vlada pravna kriza. Haški tribunal nije ponudio strategiju kako će se procesuiranje ratnih zločina nastaviti nakon njegovog zatvaranja. Ponovo se vraća debata o izručenju. Političari poručuju da nema izručenja, ali niko ne odgovara zašto se, onda, tim osobama ne sudi. Ne sudi se zato što je u Srbiji sada takva politička klima da se govori samo o srpskim žrtvama i vladavina prava je potpuno potisnuta – objašnjava Kandić.

Smatra da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osoba preko koje Njemačka može vršiti pritisak na Dodika, te da će se Dodik ne samo susresti s turskim predsjednikom Erdoganom već i s Christianom Schmidtom. Sad je jasnije, navodi Kandić, da je ta prvobitna Dodikova žustra reakcija na izmjenu Krivičnog zakona BiH jedna politička igra u kojoj Dodik najavi neke ekstremne odluke, a onda se pojavljuje Vučić sa svojim utjecajem na njega.

Kad je u pitanju Zakon o zabrani negiranja genocida i perspektiva njegove primjene, Kandić ističe da je zatvaranje Haškog tribunala zahtijevalo ozbiljne odluke. Da je, kaže, kojim slučajem donijeta rezolucija UN-a o zabrani negiranja ratnih zločina danas bi sve bilo drugačije.

– Mislim da se zakon neće poštovati u Republici Srpskoj i to je velika opasnost. Ako se ne poštuje taj zakon onda će se to prenositi i na procesuiranje ratnih zločina, što može dovesti do opasnog stanja. Nažalost, u ovom trenutku nemamo neku jaku reakciju Evropske unije niti imamo političara koji je u stanju da predloži nešto što bi otklonilo ovu političku blokadu. Dodikova odluka da prisustvuje sastanku s Erdoganom dokaz je da je on očito pod utjecajem Vučića i ta bi blokada mogla biti otklonjena, ali što se tiče Zakona o zabrani negiranja genocida, to je drugo pitanje koje može ozbiljno ugroziti primjenu zakona i procesuiranje ratnih zločina uopšte – ocjenjuje Kandić.