Turska u mirovnom planu za Gazu: Erdogan između prestiža i pritiska
Uprkos izraelskom protivljenju, američki predsjednik Donald Trump uključio je Tursku u mirovni plan za Gazu. Ankara se tako od isključenog aktera uzdiže do ključnog posrednika, dok Erdogan balansira između međunarodnog prestiža i domaćih političkih pritisaka.
Na samitu u Šarm el Šeiku, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan potpisao je mirovnu deklaraciju o Gazi zajedno sa liderima SAD-a, Egipta i Katara. Dok su evropski predstavnici sjedili u zadnjim redovima, Erdogan je bio u prvom – uz pohvale američkog predsjednika Trumpa, koji ga naziva „dobrim prijateljem“ i „vrlo cijenjenim čovjekom“.
Ankara kao neophodan akter
Uprkos izraelskom odbijanju, Trumpova administracija vidi Tursku kao ključnog partnera u stabilizaciji Gaze. Turski politolog Hakki Taş objašnjava da Ankara ima jedinstvenu poziciju: članica je NATO-a, ima bliske veze sa Zapadom, ali i uticaj na Hamas. Za Trumpa, to znači mogućnost sprovođenja mirovnog plana uz minimalne američke troškove.
Turske humanitarne i logističke službe – poput AFAD-a i Crvenog polumjeseca – već su spremne za angažman. Turske građevinske firme, koje su tokom Erdoganove vladavine postale globalni igrači, mogle bi učestvovati u obnovi Gaze.
Izraelski otpor i diplomatske tenzije
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu oštro se protivi prisustvu turskih trupa u Gazi. Zbog Erdoganove bliskosti s Hamasom i njegovih javnih optužbi za genocid, izraelski kabinet gaji duboko nepovjerenje prema Ankari. Retorika je eskalirala do uvredljivih karikatura i poruka na društvenim mrežama, uključujući i fotografije ubijenih lidera Hamasa uz poruke koje direktno provociraju Erdogana.
Erdoganov plan: prestiž, uticaj i domaći mir
Za Erdogana, učešće u mirovnom procesu donosi višestruke koristi. Prema sigurnosnom analitičaru Buraku Yildirimu, slanje turskih vojnika u Gazu bilo bi snažan politički potez – simbolički važan za islamističku bazu, ali i koristan za vanjskopolitički narativ njegove vlade.
Nakon 7. oktobra 2023. i izraelske ofanzive, Erdogan je bio pod pritiskom zbog trgovinskih odnosa s Izraelom. Protesti u Turskoj ukazivali su na nezadovoljstvo nacionalno-konzervativnih birača. Učešće u mirovnim snagama, humanitarnoj pomoći i obnovi Gaze sada služi kao politički amortizer.
Lokalni ugao: Sandžak i turski uticaj
U Sandžaku, gdje turski uticaj ima duboke kulturne i političke korijene, Erdoganova uloga u Gazi pažljivo se prati. Mnogi lokalni akteri izražavaju podršku mirovnim inicijativama koje uključuju Tursku, posebno ako one podrazumijevaju humanitarnu pomoć i zaštitu civila. Istovremeno, geopolitička dinamika između Ankare, Tel Aviva i Washingtona ostaje predmet pažnje i analize.
