Trideset i tri godine nakon 33 GODINE OD MASAKRA U STUPNOM DOLU: UBIJENO 38 BOŠNJAČKIH CIVILA, MEĐU NJIMA PETERO DJECE
Trideset i tri godine nakon zločina u Stupnom Dolu kod Vareša, sjećanje na ubijene bošnjačke civile ostaje trajna opomena na stradanje nevinih ljudi tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dana 23. oktobra 1993. godine pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), iz jedinica „Apostoli“ i „Maturice“, ubili su 38 bošnjačkih civila, među kojima je bilo petero djece, a selo gotovo u potpunosti spalili.
Iza ovog stravičnog broja nalaze se ljudske sudbine, ugašena djetinjstva i porodice koje su u jednom danu izgubile svoje najmilije. Stupni Do pretvoren je u mjesto stradanja i razaranja, a brojna svjedočenja i sudski dokumenti sačuvali su tragove zločina koji se ne smiju zaboraviti.
Posebno potresni detalji zabilježeni su u sudskim spisima. U jednoj kući pronađena su izgorjela tijela dviju starica, od kojih je jedna bila osoba s invaliditetom. U skloništu je pronađeno sedam izgorjelih tijela članova iste bošnjačke porodice – dvojice muškaraca, triju žena i dvoje djece, starih svega dvije i tri godine.
Sudski procesi i kazne za zločine
Za zločine počinjene u Stupnom Dolu i na području Vareša vođeni su postupci pred međunarodnim i domaćim pravosudnim institucijama.
Ivica Rajić osuđen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju na 12 godina zatvora zbog svoje uloge u napadu na Stupni Do, u kojem su ubijeni civili, a selo uništeno. Osuđen je i zbog učešća u događajima povezanim s privođenjem više od 250 bošnjačkih muškaraca u Varešu i nečovječnim postupanjem prema njima.
Pred međunarodnim sudom osuđeni su i bivši zvaničnici takozvane Herceg-Bosne, među kojima je bio Jadranko Prlić, u okviru predmeta koji su obuhvatili zločine nad Bošnjacima tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Odgovornost pojedinaca utvrđivana je i pred domaćim sudovima. Miroslav Anić, poznat kao Firga, pripadnik jedinice „Maturice“, osuđen je pred Sudom Bosne i Hercegovine na 15 godina zatvora za zločine na području Kiseljaka i Vareša.
Dominik Ilijašević, zvani Como, nekadašnji pripadnik jedinice za posebne namjene „Maturice“ HVO-a, osuđen je za zločin u Stupnom Dolu, dok je u drugom postupku osuđen i za ubistvo počinjeno tokom rata u Kiseljaku. Nakon objedinjavanja kazni, izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora od 15 godina.
Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. Sud je utvrdio njegovu ulogu u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, kao i nečovječno postupanje prema civilima i učešće u pljački njihove imovine.
Sjećanje koje ne blijedi
Trideset i tri godine poslije, Stupni Do ostaje simbol stradanja bošnjačkih civila i porodica koje su izgubile svoje najmilije, domove i sigurnost. Vrijeme prolazi, ali bol preživjelih i porodica žrtava ne nestaje, a uništeni domovi i ugašeni životi ostaju dio historije Bosne i Hercegovine.
Posebno mjesto u kolektivnom sjećanju pripada djeci čije je odrastanje nasilno prekinuto. Njihovi životi podsjećaju da su među žrtvama bili oni koji nisu imali nikakvu mogućnost da se zaštite od ratnog nasilja.
Obilježavanje godišnjice nije samo čin sjećanja već i obaveza da se činjenice utvrđene pred sudovima prenose budućim generacijama, da se poštuju žrtve i njihove porodice te da se stradanje civila nikada ne relativizira niti potiskuje u zaborav.
Stupni Do pamti svoje ubijene. Na nama je da njihova imena, njihove sudbine i istinu o zločinu sačuvamo od zaborava.
u Stupnom Dolu kod Vareša, sjećanje na ubijene bošnjačke civile ostaje trajna opomena na stradanje nevinih ljudi tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dana 23. oktobra 1993. godine pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), iz jedinica „Apostoli“ i „Maturice“, ubili su 38 bošnjačkih civila, među kojima je bilo petero djece, a selo gotovo u potpunosti spalili.
Iza ovog stravičnog broja nalaze se ljudske sudbine, ugašena djetinjstva i porodice koje su u jednom danu izgubile svoje najmilije. Stupni Do pretvoren je u mjesto stradanja i razaranja, a brojna svjedočenja i sudski dokumenti sačuvali su tragove zločina koji se ne smiju zaboraviti.
Posebno potresni detalji zabilježeni su u sudskim spisima. U jednoj kući pronađena su izgorjela tijela dviju starica, od kojih je jedna bila osoba s invaliditetom. U skloništu je pronađeno sedam izgorjelih tijela članova iste bošnjačke porodice – dvojice muškaraca, triju žena i dvoje djece, starih svega dvije i tri godine.
Sudski procesi i kazne za zločine
Za zločine počinjene u Stupnom Dolu i na području Vareša vođeni su postupci pred međunarodnim i domaćim pravosudnim institucijama.
Ivica Rajić osuđen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju na 12 godina zatvora zbog svoje uloge u napadu na Stupni Do, u kojem su ubijeni civili, a selo uništeno. Osuđen je i zbog učešća u događajima povezanim s privođenjem više od 250 bošnjačkih muškaraca u Varešu i nečovječnim postupanjem prema njima.
Pred međunarodnim sudom osuđeni su i bivši zvaničnici takozvane Herceg-Bosne, među kojima je bio Jadranko Prlić, u okviru predmeta koji su obuhvatili zločine nad Bošnjacima tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Odgovornost pojedinaca utvrđivana je i pred domaćim sudovima. Miroslav Anić, poznat kao Firga, pripadnik jedinice „Maturice“, osuđen je pred Sudom Bosne i Hercegovine na 15 godina zatvora za zločine na području Kiseljaka i Vareša.
Dominik Ilijašević, zvani Como, nekadašnji pripadnik jedinice za posebne namjene „Maturice“ HVO-a, osuđen je za zločin u Stupnom Dolu, dok je u drugom postupku osuđen i za ubistvo počinjeno tokom rata u Kiseljaku. Nakon objedinjavanja kazni, izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora od 15 godina.
Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. Sud je utvrdio njegovu ulogu u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, kao i nečovječno postupanje prema civilima i učešće u pljački njihove imovine.
Sjećanje koje ne blijedi
Trideset i tri godine poslije, Stupni Do ostaje simbol stradanja bošnjačkih civila i porodica koje su izgubile svoje najmilije, domove i sigurnost. Vrijeme prolazi, ali bol preživjelih i porodica žrtava ne nestaje, a uništeni domovi i ugašeni životi ostaju dio historije Bosne i Hercegovine.
Posebno mjesto u kolektivnom sjećanju pripada djeci čije je odrastanje nasilno prekinuto. Njihovi životi podsjećaju da su među žrtvama bili oni koji nisu imali nikakvu mogućnost da se zaštite od ratnog nasilja.
Obilježavanje godišnjice nije samo čin sjećanja već i obaveza da se činjenice utvrđene pred sudovima prenose budućim generacijama, da se poštuju žrtve i njihove porodice te da se stradanje civila nikada ne relativizira niti potiskuje u zaborav.
Stupni Do pamti svoje ubijene. Na nama je da njihova imena, njihove sudbine i istinu o zločinu sačuvamo od zaborava.
