Na Badnje veče 1942. godine, u Tuzli je spriječen planirani ustaški pokolj pravoslavnih vjernika. Zahvaljujući odlučnom angažmanu tadašnjeg tuzlanskog muftije, Muhameda Šefketa ef. Kurta, stotine ljudi su spašene od sigurne smrti.
Ustaše su planirale da iskoriste masovno okupljanje vjernika ispred crkava na Badnje veče, kako bi izvršili masovni zločin. Za taj plan je doznao efendija Kurt, koji je lično otišao u Zagreb da protestuje i zahtijeva da se pokolj spriječi. Prema svjedočenjima, u jednom trenutku mu je Andrija Artuković uperio pištolj, ali efendija nije odustao.
Njegova odlučnost i spremnost da zaštiti komšije izazvala je reakciju i kod njemačkih vlasti, koje su naredile da ustaše u Tuzli ne smiju preduzimati ništa bez njihovog odobrenja. Plan je na kraju propao, a Tuzla je izbjegla tragediju.
Danas, Tuzlaci svih vjera i nacija s poštovanjem se sjećaju efendije Kurta, smatrajući ga simbolom časti, ljudskosti i zajedništva u najtežim vremenima. Njegovo ime ostaje upisano kao primjer hrabrosti i moralne snage.
