Vučić u Trebinju: “Ja vam nisam Slobodan Milošević” – optužbe na račun Hrvatske i najava jačanja vojske
Trebinje, 6. januar 2026. – Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prisustvovao je otvaranju nove bolnice Sveti arhiđakon Stefan – 9. januar u Trebinju, u okviru obilježavanja Dana Republike Srpske. Govor koji je tom prilikom održao obilovao je porukama o regionalnim prijetnjama, odnosima sa susjedima i unutrašnjim političkim izazovima.
Vučić je istakao da Srbija “veseli svakom uspjehu Republike Srpske” te da će nastaviti da čuva zajednički jezik, pismo i kulturne veze. Međutim, najveći dio obraćanja posvetio je navodnim prijetnjama iz regiona, posebno Hrvatskoj.
“Nije on stvaran protiv bilo koga drugog, već protiv srpskog naroda. Također, pokušaj Zagreba da pod svoju potpunu kontrolu stavi Podgoricu i da uključi antisrpsku politiku nam je jasan i vidljiv pokušaj”, rekao je Vučić, osvrćući se na vojni savez Zagreba, Prištine i Tirane.
Predsjednik Srbije naglasio je da će Beograd nastojati da sačuva mir, ali da je za to potrebna odvraćajuća snaga. Pritom se pohvalio vojnim kapacitetima Srbije, tvrdeći da je zemlja “druga u svijetu po brzini vojnog napretka u posljednjih pet godina” i da će u naredne dvije godine “udvostručiti kapacitete”.
U završnici govora Vučić se osvrnuo na unutrašnje političke prilike, ponovo optužujući vanjske faktore za pokušaje destabilizacije Srbije kroz proteste. “Ja vam nisam Slobodan Milošević. Niti sam naivan niti sam glup da vam vjerujem”, poručio je, dodajući da će Srbija nastaviti da razvija ekonomiju i jača vojsku kako bi odgovorila na svaku potencijalnu prijetnju.
📊 Analiza
- Retorička strategija
Vučićev govor u Trebinju pokazuje tipičan obrazac njegove političke komunikacije: kombinacija podrške Republici Srpskoj, naglašavanja vanjskih prijetnji i distanciranja od Miloševića. Time se gradi slika lidera koji je pragmatičan, ali odlučan da zaštiti nacionalne interese. - Regionalni kontekst
- Hrvatska i vojni savez: Optužbe na račun Zagreba, Prištine i Tirane uklapaju se u narativ o antisrpskim blokovima. Time Vučić mobilizuje domaću javnost oko ideje da Srbija mora biti spremna na odbranu.
- Podgorica: Spominjanje Crne Gore kao “pod kontrolom Zagreba” dodatno zaoštrava retoriku i naglašava percepciju izolacije Srbije u regionu.
- Unutrašnja politika
- Govor je u velikoj mjeri usmjeren na domaću publiku, posebno u kontekstu protesta i zahtjeva za njegovom smjenom.
- Povezivanje unutrašnjih nemira sa vanjskim faktorima (“obojena revolucija”) služi kao mehanizam legitimizacije vlasti i delegitimizacije opozicije.
- Poređenje s Miloševićem
- Distanciranje od Miloševića ima dvostruku funkciju: odbacivanje negativne historijske percepcije i isticanje vlastite političke snalažljivosti.
- Poruka “nisam naivan” sugeriše da Vučić sebe vidi kao lidera koji uči iz prošlosti i izbjegava greške prethodnika.
- Impikacije za Sandžak i region
- Retorika o vojnom jačanju i regionalnim prijetnjama može dodatno pojačati tenzije u multietničkim sredinama poput Sandžaka.
- Naglašavanje “odvraćajuće snage” Srbije može se interpretirati kao signal da će vojna moć biti ključni instrument politike, što izaziva zabrinutost kod susjeda.













