Selo Đerekare, smješteno na prostranim pašnjacima Pešterske visoravni, predstavlja oazu mira i tradicije, gdje se život i dalje odvija u skladu s prirodom. Ovdje, zvuk kravljih zvona još uvijek odjekuje, a ljudi s ponosom čuvaju svoje ognjište, stado i običaje A.
Husein – čuvar tradicije
Jedan od onih koji je ostao vjeran svom selu i načinu života je Husein, koji, iako na pragu devete decenije, svakodnevno izlazi na pašnjake i brine o svojim kravama. Njegove riječi odražavaju duboku povezanost s prirodom:
- “Navikli smo ovde. Lijepo nam je. Držimo stoku, živimo od svoga rada. Nije teško kada znaš zašto ustaješ svakog jutra.”
Tokom ljeta, Husein sa svojim stadom boravi na visoravni, dok se početkom juna penje u viša planinska područja, ka Poljahovcu, gdje ima dovoljno vode i svježine za stoku.
Stočarstvo – srce sela
U njegovom domaćinstvu svi se bave stočarstvom. Mlijeko koje proizvedu predaju mlekari u Leskovi, a uzgajaju i domaće pršute, kajmak i sir—proizvode po kojima je Pešter nadaleko poznat.
Njegove riječi oslikavaju važnost tradicije:
- “Ne može gazda biti ako nije zaklao nešto za zimu. Pršute su naše blago.”
Nekada i sada
Husein priča da je nekada bilo više stoke, više ljudi, jača zajednica. Njegov otac, Verhan Mujović, danas ima blizu 90 godina i bio je starašina sela, jedan od onih kojima su se svi obraćali za savjet i odluku B.
Đerekare nije samo selo—ono je simbol istrajnosti, zajedništva i borbe jednog naroda kroz vijekove. Njegova plodna kotlina, natopljena vodom istoimene rijeke, odražava bogatstvo prirode i ljudskih vrijednosti koje su ovdje njegovane generacijama A.
