Heroj zimskih puteva u Tutinu: Rušid Pramenković
Tokom zime 1986. godine, Rušid Pramenković postao je poznat kao heroj zimskih puteva u Tutinu. Njegov nevjerovatan trud i posvećenost učinili su ga simbolom zajedništva i solidarnosti u lokalnoj zajednici.
Rušid, rodom iz kraja koji je održavao, sjeća se kako je bilo teško održavati puteve prohodnima: „Kad se očisti, mećava opet zatrpa za nekoliko minuta.“ Tokom jednog mjeseca radio je čak 240 sati, dvostruko više nego što je uobičajeno. Njegov trud nije prošao nezapaženo, a Mjesna zajednica Leskova posebno ga je pohvalila za njegov rad.
Posvećenost i motivacija
Rušid je često radio od pet ujutro do deset navečer, skoro svakog dana. Nije gledao na radno vrijeme, jer mu je, kao i svima u Sekciji za puteve, bio osnovni zadatak da putevi budu prohodni. „Nisam žalio truda jer sam znao da pomažem svom narodu,“ rekao je skromno.
Izazovi na Nabojskom brdu
Jedan od najtežih dijelova puta bio je dionica preko Nabojskog brda na putu između Tutina i Suvog Dola. Prohodnost je bila otežana, a Rušid je bio praktično stalno dežurni na ovoj dionici. „Ljudi iz Mjesne zajednice Leskova su tražili od šefa da ja budem dežurni buldožerista na ovom dijelu puta,“ priča Rušid.
Poteškoće i priznanje
Rušid ističe da je bilo dana kada je zima bila jača, pa je put morao čistiti i po nekoliko puta dnevno. „Radio sam što sam više mogao. No, i pored moje volje, bilo je dana kada je zima bila jača, kada sam put dnevno čistio i po nekoliko puta, jer se dionica očisti i odmah zavije za nekoliko minuta.“
Zaključak
Rušid Pramenković je ostavio dubok trag u istoriji Tutina svojim herojskim naporima tokom zime 1986. godine. Njegova hrabrost i nesebičnost ostavili su trajno sjećanje u srcima građana, podsjećajući nas na važnost zajedništva i pomoći bližnjima u teškim trenucima.
