Strahota u Novom Sadu: Kap koja je prelila čašu narodnog nezadovoljstva
Ta strahota koja se desila u Novom Sadu 1. novembra bila je kap koja je prelila čašu narodnog nezadovoljstva. Niko nije očekivao da će se studenti tako veličanstveno podići, zabarikadirati na svojim fakultetima i pokazati kakvu jasnu volju, ciljeve i zahtjeve uspostavljene ovoj vlasti imaju. Ali to vam je omladina, ona traži svoje mjesto pod suncem, svoje pravo na slobodu, na mišljenje i stav, rekao je za N1 istoričar Milan St. Protić.
Jasnoća misli i držanja
„Vi vidite da u toj novoj generaciji ima toliko jasnoće u mislima i držanju da smo svi time očarani i oduševljeni. To znači da ova zemlja ima budućnost. I kolika god da je presija ove vlasti i ispiranje mozgova na sve načine, mladi idu svojim putem i nemaju zadrške kad krenu. Nadam se da ih ništa neće poremetiti jer vrijeme koje ide pripada njima, toj djeci koja danas blokiraju svoje fakultete i traže da se Srbija mijenja,“ naveo je St. Protić u emisiji Dan uživo.
Posljedice osorne vlasti
On je objasnio da kada jedna vlast postane toliko bezobrazna i osorna, kada misli da je uvijek i o svemu u pravu, da joj je sve dozvoljeno i svako sredstvo opravdano, onda se dešavaju strahote. „Prva, druga… peta strahota. Sve se to skupi i eksplodira u jednom trenutku. I poslije Ribnikara i sela kod Mladenovca, litijuma, krađe i zloupotrebe izbora, kad je došla ta zlokobna nadstrešnica u Novom Sadu, puklo je ljudima pred očima. I to, naravno, prvo mladima koji su suočeni sa jednom realnom grozotom i nisu mogli ništa drugačije,“ navodi St. Protić.
Uništavanje obrazovanja
Kaže da se sada jasno vidi da je mladima sve bilo jasno, ali da to do sada nisu artikulisali i javno rekli. „Jasno im je da se uništava obrazovanje, da diplome koje se stiču ne vrijede ništa, da postoje privatni fakulteti gdje se poklanjaju diplome. Jasan im je pokušaj da se dovedu strani univerziteti koji će imati posebno mjesto u obrazovnom sistemu i to sve utiče. Mladi drže do sebe, kao i svi mi kad smo bili mladi. Smetalo nam je kad nas neko ponižava. I kada im vlast to radi i šalje poruku da škola ne vrijedi ništa, da nije potrebno znanje već da je važna stranačka legitimacija ili rođačka veza, prirodno je da do bunta dođe,“ objašnjava Milan St. Protić.
Revolt omladine
Istoričar navodi da takav revolt omladine vodi do suštinske promjene u zemlji. „I to je dokaz da je ovdje slobodarski duh neuništiv. Dogodi se kad se najmanje nadamo, a djeca su pokazala da su pametnija i otresitija od svojih roditelja. I ulazak fakulteta u blokadu izgleda kao lančana reakcija i dobro bi bilo da se pridruži još više fakulteta u tome. Ali ja se pitam, gdje su privatni fakulteti? Gdje su djeca sa tih fakulteta? Ja sam pobornik svega privatnog, osim školstva. Pobornik sam jedino državnih škola,“ navodi Protić.
Nepobediv duh mladih
Istoričar kaže i da uprkos tome što su njihovi ljudi (vlast) postavljeni za dekane i rektore na mnogim državnim fakultetima, želja da se podigne glava i da se narod uspravi i ne pristaje više na isto, nepobediva je. „I koliko god režim djelovao moćno, u odnosu na studente, ne može im ništa. Ne može ništa ni građanima. Potreban je sada svaki otpor. Ogorčenje koje se izliva treba da se sjedini i da sve kulminira generalnim štrajkom. To je put da se zemlja iz temelja mijenja. I na tom putu sada, najviše nedostaje liderstvo i artikulacija tog svog nezadovoljstva. Opozicija se pojavi, bude u prvom redu i onda nestanu. Nema ih na ulicama i ne uspijevaju da to narodno nezadovoljstvo artikulišu,“ objašnjava Protić.
„Zahtevi da predsjednik Vlade podnese ostavku, da se uhapse odgovorni za nesreću u Novom Sadu, sve su to neophodne stvari. Ali nije to konačan cilj. Cilj je da se zemlja promijeni, tako da niko ko dođe na vlast ne može da se ponaša kako se ova vlast ponaša. Nismo mi protiv ove vlasti što nam se oni ne sviđaju ili nisu po našem ukusu, već zato što su uzurpirali moć koja im ne pripada, ucenjuju, kradu, otimaju, zloupotrebljavaju, gaze ustav i zakon,“ istakao je Protić.
Komentarišući napade, targetiranje i zastrašivanje studenata, istoričar podsjeća da su sve to stvari koje je radio i Slobodan Milošević. „I Milošević nije umio da se nosi sa studentima. I tada su nazivani izdajnicima, stranim plaćenicima. I to ista ruka radi i sada. Ali kod Slobodana je tada tako nešto bilo neuspješno, a tek danas. Niko više ne vjeruje u to. Isto tako, to što rade Zlatku Kokanoviću i njegovim drugovima dokaz je da se vlast pogubila, da primjenjuje ogoljenu diskriminaciju da bi im zagorčala život upravo zloupotrebom vlasti koju imaju u rukama. E to mora da se iskorijeni u ovoj zemlji. Vlast prva mora da poštuje zakone i svojim primjerom pokazuje građanima kako se to radi,“ rekao je istoričar Protić.
