https://www.facebook.com/share/r/nU41D53JenTjCmVo/?mibextid=qDwCgo
Herojski Čin u Donjoj Jablanici: Spasavanje u Katastrofalnim Poplavama
Noć katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici u Bosni i Hercegovini obilježili su zauvijek nenadoknadivi gubici, ali i herojski čin imama Semira efendije Jahića i supruge Amre, koji su spasili sedmero ljudi.
Efendija Jahić je u službi u Donjoj Jablanici od 2017. godine, već osmu godinu obnaša dužnost imama istoimenog džemata, gdje je zasnovao porodicu i sklopio prijateljstva, koja su sada nakon velike katastrofe prekinuta.
Uz potpuno potopljeno naselje, džamiju od koje je ostao samo minaret iznad zemlje i zvuk bagera koji uklanjaju nakupljeni nasip i mulj, efendija Jahić se u razgovoru za agenciju Anadolu prisjetio kobne noći.
“Nažalost, veliki broj džematlija je stradao i nestao. Ne želim da govorim o broju žrtava. Sve su to džematlije s kojima smo sjedili, družili se, pili kafu. Momak, čovjek koji je juče pronađen, njegovo tijelo, preksinoć smo zajedno pili kafu. Naravno, sve je to sastavni dio života, nažalost, tek sada, kako se sliježu utisci, emocije plave, tek sada vidimo u kojem smo belaju bili i koji nas je belaj zadesio”, ispričao je efendija Jahić.
Prisjećajući se noći katastrofe i horora te kobne večeri, efendija Jahić je rekao da je već oko ponoći otišao na spavanje nakon priprema za sutrašnji dan, džuma-namaz, isprintavši hutbu za obraćanje vjernicima u džamiji, koja će nekoliko sati kasnije u potpunosti nestati pod vodom i nasipom.
Supruga Amra je, kako se prisjetio, ostala da se još malo igra s njihovim četverogodišnjim sinom, “a oko pola jedan me je probudio plač djeteta, valjda ga je probudio udar vode”.
“Naravno, probudio sam se i ja, supruga je govorila da nam bujica odnosi automobil, vidjela je s balkonskog prozora. U tom trenutku neko je zvonio, vidjeli smo da su komšije kojima je kuća već bila poplavljena. Oni su došli tu, obratili se, a prva adresa smo bili jer smo bili na višem spratu. Otvorili smo im vrata ne znajući šta se uopšte dešava, odnosno da su razmjere katastrofe tolike. Primili smo ih u svoju kuću. Nažalost, čovjek koji je njih dopratio do naših vrata, njega je bujica odnijela. Uspio je spasiti sve svoje ukućane, ali, nažalost, još uvijek nije pronađeno njegovo tijelo. Molim Boga da se negdje spasio”, prisjetio se efendija Jahić.
Kao što je rekao, nakon toga je “i nama voda preko balkonskog prozora prodrla u kuću i nama je jedini spas bio da bježimo višlje. Pobjegli smo na tavan i tu smo molili Boga, čekali da se situacija smiri i da se spasimo”.
Međutim, kada smo vidjeli da voda već prodire do tavana, jedino je bilo ili čekati smrt na tavanu ili skakati da li poginuti pokušavajući ili čekajući… Odlučili smo da pokušamo da se spasimo tako što ćemo izaći s tavana. U tom trenutku smo vidjeli kompresor od komšije koji ima vulkanizersku radnju, da li da kažem da je to čudo, da je taj kompresor samo dragi Bog poslao i taj kompresor nas je spasio i preko njega smo plivali do kupole džamije”, rekao je Jahić i nastavio:
“Moram pohvaliti suprugu koja je odradila sigurno i veći posao od mene jer je s malim djetetom preplivala do džamije, a potom do kuće iznad koja nije bila poplavljena i koja je bila u tom trenutku jedini spas za nas. Njeno herojstvo je po mene veće. Više je ona uradila dobra nego ja, ali evo, pomogli smo koliko smo mogli. Supruga i sin su se prebacili do te kuće, a mi smo s komšijama ostali na kupoli jer je u tom trenutku počela da pada možda i najjača kiša te večeri. Tu smo na džamijskoj kupoli ostali možda do šest kada su došli pripadnici gorske službe spašavanja i civilne zaštite. Ne znam ni ja sigurno, jedan je momak policajac, a drugi je bio predsjednik gorske službe, pa su nas kajacima evakuirali na sigurno. Iz najstrašnijih horora mislim da se ovako nešto ne bi moglo iscenirati, ali to je bio jedini način da preživimo, hvala Allahu”, prisjetio se efendija Jahić.
Ovaj tragičan događaj u Donjoj Jablanici ne samo da pokazuje snagu zajedništva i ljudske volje za preživljavanjem, već i herojstvo pojedinaca poput efendije Jahića i njegove supruge Amre, koji su svojim hrabrim djelovanjem spasili živote drugih u najtežim trenucima. Njihova priča je podsjetnik na važnost solidarnosti i nade u najtežim vremenima.
