U srcu Sandžaka, u selu Raduhovce, postoji priča koja se prenosi s koljena na koljeno, priča o Ežderu Hoti, divu sa nadprirodnim moćima.
Ežder je bio ogroman čovjek, poznat po svojoj dugoj kosi i snazi koja je nadmašivala sve oko njega.
Legenda kaže da je mogao pojesti cijelu ovcu, što ga je učinilo poznatim među narodom, ali i predmetom straha i poštovanja.
Kada su Turci protjerali Eždera iz njegovih rodnih Hota iz Malesije, njegovo srce nije bilo slomljeno.
Odlazeći u Raduhovce, Ežder je nastavio živjeti u skladu s prirodom, te su ga ljudi zbog njegovog načina života nazvali divljakom, ali u pozitivnom smislu, kao simbol slobode i snage.
Jednog dana, u Novi Pazar je došao najjači turski pehlivan, izazivajući stanovništvo u borbi koja se zakazala na Hadžetu.
Organizatori su čuli za Eždera, te mu ponudili bogate nagrade ako pobijedi i osvijetli obraz Sandžaku – stoku i ženidbu.
Ežder, hrabar i odlučan, prihvatio je izazov, svjestan da se suočava s najjačim čovjekom osmanskog carstva.
Na dan borbe, okupljena masa gledala je s napetostima.
Turski pehlivan, snažan i nemilosrdan, uhvatio je Eždera u svoj zagrljaj, stegnuvši ga toliko jako da se činilo da će mu duša pobjeći!
Ali Ežder nije odustajao.
U tom trenutku, sjetio se svog posebnog trika – dugih noktiju.
Zario ih je u trbuh protivniku, što je izazvalo krik bola i natjeralo pehlivana da pusti Eždera.
Iskoristivši trenutak slabosti, Ežder je podigao turskog junaka i bacio ga pred velikom masom ljudi.
Pobijedio je!
Sa sobom je nakon pobjede ponio bogatstvo koje mu je bilo obećano.
Nakon pobjede, vratio se u Raduhovce, gdje se oženio i dobio tri sina: Adila, Neza i Halila.
Ova tri imena danas predstavljaju tri velika bratstva: Adiloviće, Nezoviće i Haliloviće, koji su ponosno nosili nasljeđe svog oca Eždera Hote.
Ova priča o Ežderu Hoti simbolizira hrabrost, snagu i otpor prema nepravdi, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima svih koji je čuju.
izvor: tutinske novine
