Nermina Fakića, čovjek iz sela Naboj kod Tutina, koji je, vođen željom da svojoj porodici osigura bolju budućnost, krenuo na put u daleku tuđinu. Ovaj skromni mesar, nakon godina napornog rada u Luksemburgu, uspio je ostvariti svoj san i otvoriti vlastitu mesaru koja nudi autentične balkanske specijalitete. U razgovoru s nama, Nermin dijeli detalje svog puta – od početaka u mesarstvu u Sandžaku, preko izazova koje je susretao u inostranstvu, do trenutka kada je postao uspješan poduzetnik. Njegova priča je inspiracija svima koji vjeruju da se snovi mogu ostvariti uz puno truda, strpljenja i vjere.
-Hvala vama na prilici da podijelim svoju priču. Rođen sam u selu Naboj, opština Tutin, gdje sam proveo veći dio svog života prije odlaska u inostranstvo. Oženjen sam i imam petoro djece. U Tutinu sam radio kao mesar u klanicama Martinović i Đekić. To je bio posao koji sam volio i koji mi je pružao sigurnost, ali kao i mnogi iz našeg kraja, poželio sam da potražim bolju budućnost za svoju porodicu u inostranstvu, kaže Fakić
-Kao i mnogi drugi, krenuo sam za korom hljeba, ostavivši iza sebe svu svoju familiju u Sandžaku. U Luksemburg sam stigao s velikim nadama, ali i svjesnošću da će biti teško. Boravak sam zvanično dobio u augustu 2016. godine i ubrzo se zaposlio kao mesar u mesari balkanskih specijaliteta ‘Izet Differdange’. Prvi utisci su bili izazovni – nova sredina, novi jezik, ali sam se brzo prilagodio zahvaljujući velikoj podršci mog gazde Izeta Jasavića, koji mi je ukazao povjerenje i pružio šansu da pokažem šta znam.
-Povjerenje je bilo ključno. Radio sam u toj mesari od 2016. do 2024. godine, vodeći je kao da je moja. Gazda Izet mi je dao slobodu da upravljam poslom i postignem sve što sam želio. To povjerenje mi je omogućilo da učim, napredujem i, na kraju, ostvarim svoj san – da otvorim svoju mesaru, kaže Fakic
-Bilo je puno truda i velikih muka, ali sve se isplatilo. Otvorio sam svoju mesaru na adresi 8 rue Jean Jaurès L-3490 Dudelange. Fokusirao sam se na proizvodnju tradicionalnih balkanskih specijaliteta kao što su pršuta, suha rebra, ćevapi, pljeskavice, viršle i još mnogo toga. Uvozimo i druge balkanske proizvode kako bi naši ljudi ovdje imali osjećaj doma. Cilj mi je bio da stvorim mjesto koje će nuditi kvalitet i autentičnost, ističe Nermin
-Moji planovi su veliki. Želim da proširim svoju robu u druge zemlje poput Francuske, Belgije, Njemačke i dalje. Imam proizvodnju koja ima potencijala da zaposli do 15 radnika, i nadam se da ćemo se širiti i na druge gradove u Luksemburgu. Cilj mi je da izgradim lanac prodavnica i mesara balkanskih proizvoda, kako bi se naši ljudi, gdje god da su, osjećali kao kod kuće, zaključuje Fakić u izjavi za Sandzak danas.
izvor: sandzakdanas
