Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-‘Avde / Preveo i prilagodio: mr. Semir Imamović
Dok sam pripremao skeč ”Kada budem napuštao ovaj svijet”, u sklopu Youtube projekta ”Vesm” (Ožiljak), došla mi je misao o mom posljednjem trenutku na ovom svijetu, i mom osjećaju u tom trenutku. Šta će taj trenutak promijeniti u mom razmišljanju, percepciji i prioritetima? Tim povodom na svom twitter profilu napisao sam: ”Volio bih da sam drugačije poredao svoje prioritete”, a moj prijatelj Džemal Ebu Zijad mi je predložio da, umjesto toga, napišem: ”Volio bih da sam kazao svoju posljednju riječ.” Ovaj osjećaj mi se ponovo vratio dok sam izgovarao hadis, kojeg sam naučio još kao dijete, iz poznate brošure ”40 Nevevijevih hadisa”: ”Budi na ovom svijetu kao stranac ili putnik namjernik.” Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, je govorio: ”Kada zanočiš, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj mrak. Uzmi od svog zdravlja za bolest, i od svog života za smrt.” (Buharija). Kada sam pročitao skraćeno izdanje knjige ”Pet stvari za kojima najviše žalimo na samrti”, australijske autorice, Broni Vir, imao sam osjećaj da sam pronašao izgubljeno blago. Naime, ova australijska medicinska sestra, godinama se brinula o pacijenima u kritičnom stanju ili na samrti, kojima je potrebna tzv. palijativna njega (sveobuhvatna zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek. Nastoji se ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti. Prema: wikipedia), razgovarala sa njima o njihovim najvećim životnim željama i stvarima za kojima najviše žale, a koje bi da imaju još jednu priliku sigurno uradili, a zatim sve to uredno bilježila u poseban dnevnik. Na osnovu onoga što je mogla čuti od pacijenata, napravila je listu od pet najvećih životnih žaljenja, a ona su:
1.Volio bih da sam imao više hrabrosti da živim život onako kako sam smatrao da treba, a ne onako kako su drugi tražili od mene, i da sam se trudio da ostvarim svoje a ne snove drugih ljudi. Tj. uticaj drugih ljudi na odluke koje su se ticale mojih vlastitih potreba, želja i snova, trebao sam svesti na najmanju moguću mjeru.
2. Volio bih da nisam toliko radio, jer pretjerana okupiranost poslom uglavnom biva na uštrb vlastite udobnosti i sreće. Možda ćeš ostvariti veliku zaradu, položaj i reputaciju, ali ćeš izgubiti sebe.
3. Volio bih da sam sačuvao stare prijatelje, jer su oni stablo života i poputnina u teškim vremenima. Ne dozvoli da te išta od njih odvoji ili zabavi, a posebno uspjeh, bogatstvo i uticaj. Kada se budeš penjao ka vrhu, brini se o njima, jer će ti oni trebati kada se budeš spuštao i padao. ”Allahovo je pravo da sve što ima svoj vrhunac ima i svoj pad nakon toga”, kao što kaže Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem.
4. Volio bih da sam imao hrabrosti da podijelim svoja osjećanja, bilo pozitivna, kao što su ljubav, zadovoljstvo, divljenje, čežnja, ili negativna, kao što su ukor ili kritika onima koji su mi učinili zlo, ostavili me na cjedilu ili izdali. Ne ostavljaj nijednu bol koja izjeda tvoje srce a da je, na ovaj ili onaj način, ne obznaniš i podijeliš s ljudima, jer će to ustvari ublažiti pritisak i tegobu koju osjećaš zbog nje.
5. Volio bih da sam istinski osjetio sreću i uživao u dostupnim blagodatima ovog svijeta, i da sam shvatio da sreća nije stvar koja će ti sama doći, nego da je trebaš potražiti u malim i sitnim životnim stvarima i svakodnevnim situacijama.Ja bih ovome dodao još tri jako važne stvari za kojima će ljudi sigurno žaliti na samrti, možda čak i više od spomenutih.
Prva: vjerovanje u Allaha, dželle šenuhu, pokornost Njemu i izvršavanje Njegovih propisa i zapovijedi. Ustrajnom vjerniku će na samrti doći meleki i tješiti ga: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.” (Prijevod značenja, El-Fussilet, 30.). Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, kazao: ”Nema nijednog čovjeka a da se neće kajati na samrti.” ”A zbog čega, Allahov Poslaniče”, upitali su. ”Ako je bio dobročinitelj, kajat će se što nije učinio još više dobra, a ako je činio zla djela, kajat će se što ih nije ostavio.” (Tirmizi). Možda ti Allah i oprosti grijehe, ali ti sam sebi nećeš oprostiti kada više ne budeš imao priliku da činiš dobra djela, kada se sjetiš stranica ispunjenih grijesima i grozota koje si počinio a s kojima nikako ne bi volio sresti Allaha, dželle šenuhu.
Drugo: dobročinstvo prema ljudima i korisnost zajednici, jer Allah voli dobročinetelje. ”Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! (prijevod značenja, Er-Rahman, 60.). Da činiš dobročinstvo ljudima svojom pameću, iskrenim savjetom, da im želiš dobro, ne zavidiš im, ne mrziš ih, ne raduješ se njihovoj nevolji, budeš uz njih svojim jezikom, saosjećenjem, potporom, iskrenom dovom, moralnom i materijalnom podrškom, pohvalom, i raznim drugim oblicima dobročinstva i darežljivosti. Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, kaže: ”I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” (Prijevod značenja, El-Munafikun, 10.). Prenosi se da je Rebi’ ibn Husejm u svojoj kući iskopao kabur, i da je, kada god bi osjetio tvrdoću u srcu, legao u njega i boravio jedan određeni period. Dok je tako ležao u kaburu, učio je kur'anski ajet: ”Gospodatru vrati me na dunjaluk da radim dobra dijela koja sam propustio”, ponavljajući ga više puta. Zatim je sam sebi govorio: ”O Rebi’, vratili smo te na dunjaluk, čini dobra djela.”
Treće: Visoke moralne osobine, poput praštanja, tolerancije, izbjegavanja beskorisnih sijela i razgovora, koji jedino koriste šejtanu, i koji razdvajaju voljene i srodne duše. Uzvišeni o tome kaže: ”Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti.” (Prijevod značenja, El-Hidžr, 85.). Ogromna većina ljudi ponaša se kao će vječno živjeti i uopće ne razmišljaju o posljedicama svojih djela. Zato je Allah, džele šenuhu, pohvalio Ibrahima i njegove potomke Ishaka i J'akuba, upravo zbog njihovog čestog sjećenja i razmišljanja o onom svijetu, ahiretu. ”I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Prijevod značenja, Sad, 45., 46).
izvor: saff
