Među zbirkama Bošnjačkog instituta Fondacije Adil-beg Zulfikarpašić posebno mjesto zauzima neprocjenjivo vrijedna zbirka orijentalnih rukopisa pisanih na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Manji broj rukopisa je na bosanskom jeziku (pisan arapskim pismom) tzv. alhamijado.Zbirka posjeduje 743 kodeksa s 1.125 djela iz teologije, prava, morala, tesavvufa, filozofije, logike, leksikografije, gramatike, retorike, lijepe književnosti, medicine, kalendarografije, astronomije, astrologije, historije.
Ovi rukopisi su sistematizirani i naučno obrađeni u dva sveska Kataloga arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta (Zürich, 1997. i Sarajevo, Zürich, 2003) autora prof. dr. Fehima Nametka i prof. Saliha Trake.Riječ je o jednom od najvrednijih rukopisa iz rukopisnog fonda Instituta. Naime, radi se o raritetu ili o unikatnom rukopisu, po stručnom mišljenju Nametka i Trake. Rukopis je prepisao ili sastavio (nije jasno naznačeno) Derviš Mahfuz ibn Muhamed el-Gulšani 8. muharema 1031.h./23. novembar 1621. godine.Sa zaštitnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed-efendije, muftije Mostara, kasnije izvjesnog Derviša Nuri Čengića iz Odžaka kod Foče, a on je opet poklonio svom šejhu Behauddinu Sikiriću, što ukazuje na to da je rukopis bio u tekiji na Oglavku.
Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikirić Bošnjački institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka Čengića, Adil-bega Zulfikarpašića, koji je porijeklom i s očeve i s majčine strane Čengić.Na početku rukopisa čitamo posvetu: „Ovu časnu knjigu poklonio sam našem muršidu (vodiču u tesavvufu) učenom Šehoviću (Sikiriću) Behauddin-efendiji, našem bratu i prijatelju. (u potpisu) Siroti Derviš Nuri Čengić iz Odžaka.“ Ovakve knjige su pouzdano svjedočanstvo o bogatstvu našeg kulturno-historijskog blaga, i činjenice kako se kroz historiju čuvala i poštivala pisana riječ.S obzirom na izuzetnu vrijednost i činjenicu da se radi o raritetu ili unikatu, Institut je objavio ovo djelo u fototipskom izdanju s prijevodom na bosanski jezik. Rukopis je na bosanski preveo akademik prof. dr. Enes Karić, a izdanje je neobično interesantno jer bosanski dio u grafičkom smislu u potpunosti odgovara originalu, za šta je zaslužna istančana kaligrafska ruka Amira Reke.
Knjiga počinje s biografijom poslanika Muhameda, a. s., potom slijede biografije Poslanikovih amidža, njegovih šest tetaka, biografije Poslanikovih žena, njegove djece i unuka, amidžića, biografije tetaka Muhamedovih, a. s., biografije braće i sestara, oca i majke po mlijeku, 22 vojna pohoda Muhameda, a. s., o robovima, slugama i čuvarima u borbi, o 11 Poslanikovih izaslanika, o tajnicima i prijateljima.Opisano je također i njegovo oružje, odjeća i najzad njegova smrt.
Izvori ovog rukopisa rane su biografije Muhameda, a. s., (sire), i to posebno one klasične iz perioda Ibn Ishaka (u. 150. h/767.) i Ibn Hišama (u. 218, h/833.). Autor ovog rukopisa izvanredno je poznavao i djela Al-Maghari od Al-Waqidija i Al-Bidaya wa n-Nihaya od Ibn Kathira, koja se isto tako detaljno bave životom Muhameda, a. s.U pomenutim djelima biografija Poslanika je opisana opširno, s brojnim lancima predanja i njihovih prenosilaca, dok autor ovog rukopisa ne navodi lance predaje i iznosi biografske podatke veoma sažeto, ali i precizno. Autor je svakako i dobar poznavalac Kur'ana, tefsira i hadisa. Imajući sve to u vidu, smatra se da je autor bio učenjak ili muderris u nekom od velikih centara islamskog svijeta.Odgovor na to pitanje, međutim, za sada će ostati nerazriješeno.
Izvor: stav
