Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hadž je obred našeg praoca Ibrahima, alejhi selam, kada mu je Allah, dželle šanuhu, objavio: ”'I oglasi ljudima hadž!’ – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjêstā dalekih.” (El-Hadždž, 27.) I obredi koje mi činimo u toku hadža su, između ostalog, i svojevrsni izraz poštovanja prema Ibrahimu, alejhi selam, kojeg je Allah, dželle šanuhu, uzeo za prijatelja (Halilullah) kada je rekao: ”A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.” (En-Nisa’, 125.)Da li mi, zaista, razumijemo vrijednost toga što je Uzvišeni Allah uzeo Ibrahima, alejhi selam, za prijatelja, i razmišljamo li o stvarnom značenju i težini riječi ”prijatelj” kada ona dolazi od Allaha?Osim toga, Allah je za Ibrahima, alejhi selam, rekao: ”Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao.” (En-Nedžm, 36-37.)Možemo li zamisliti šta je to Ibrahim, alejhi selam, ispunio da bi ga Allah uzdigao na tako visok stepen?U tefsirskim djelima naći ćete stotinu tumačenja ovog ajeta, ali je ono što je Ibrahim, alejhi selam, ispunio veće od svega toga i veće je od toga da bi to iko mogao znati, osim Onoga Koji poznaje nevidljive i vidljive svjetove.Putovanje na hadž kao hidžra AllahuPrirodno je da ljudi putuju iz jednog mjesta u drugo u potrazi za znanjem, dobrom zaradom ili bilo kojom dunjalučkom potrebom, ali putovanje na osnovu onoga što Allah želi, na osnovu Allahove naredbe i upute, jeste zapravo hidžra Allahu koju je svaki musliman dužan oživljavati i prakticirati, napuštajući svoj dom, porodicu, prijatelje i udobnost dunjalučkog života u toku hadžskih mjeseci.Jer, kada je Allah, dželle šanuhu, naredio Ibrahimu, alejhi selam, da oglasi ljudima hadž, On, Uzvišeni, znao je da više od 99% muslimana neće biti stanovnici Mekke, tako da je putovanje na hadž samo po sebi Božanska namjera koja u svojoj suštini simbolizira hidžru Allahu.Muslimani i muslimanke iz cijelog svijeta putuju u Mekku i Medinu isključivo s ciljem traženja Allahove milosti i oprosta, zato je Allah, svakom hodočasniku i putniku (muhadžiru) na Allahovom putu, ako umre na tom putu, zagarantirao Džennet i najljepšu ahiretsku nagradu, objavivši: ”A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa’, 100.)Umotavanje u ihrame poput umotavanja u ćefineNeki islamski učenjaci hadž i njegove propise, a posebno propis oblačenja ihrama na golo tijelo, porede sa smrću i napuštanjem dunjaluka, ali za razliku od prave smrti koje se svaki čovjek, pa i vjernik, pribojava i prezire je, ovdje vjernik (hadžija) sâm sebe ”gasuli” (kupanje prije oblačenja ihrama) i sâm sebe umotava u ćefine (ihrame), prije nego ga drugi budu gasulili i umotavali u ćefine kada umre. A nakon toga dobrovoljno ”napušta” dunjaluk i sve njegove ukrase i ostavlja ih iza leđa.
poput mejta koji zauvijek napušta dunjaluk, hadžija u svojim ihramima (ćefinima) odlazi svome Gospodaru, a zatim ponizno i skrušeno izgovara: ”Evo me, Gospodaru moj, obilazim oko Tvoje Kuće koju je sagradio ”otac” tevhida, Tvoj poslanik i prijatelj, Ibrahim, alejhi selam, i stojim na čistom brdu Arefatu kao na Sudnjem danu, stojim sa strahopoštovanjem i poniznošću, dižući ruke prema Tebi, tražeći Tvoj oprost i moleći da primiš moje pokajanje i moje obrede.Gopodaru moj, nisam se oglušio o Tvoje naredbe iz neznanja o Tvojoj uzvišenosti, svemoći i neovisnosti od svih svjetova, i nisam se usudio prekršiti Tvoje zabrane i počiniti mnoge grijehe, zato što se ne bojim Tvoje kazne i što ne vjerujem u susret s Tobom na Sudnjem danu, nego su me, Gospodaru moj, strasti nadvladale i šejtan me je zaveo, zato mi oprosti i smiluj mi se, jer ja znam da si Ti Najmilostiviji Gospodar, Koji nikada neće odbiti Svoga roba i neće njegove ruke vratiti prazne nakon skrušene dove i iskrenog pokajanja!”I ono što vjernika i vjernicu odvaja od dunjaluka i njegovih izazova u toku hadžskih dana, trebala bi biti dovoljna pouka i lekcija da dunjaluku ne smijemo davati status koji mu ne pripada, a koji mu inače dajemo, i da naša prevashodna briga treba biti Ahiret i pripremanje za dan susreta sa Allahom, dželle šanuhu, na Sudnjem danu.
izvor: saff
