Kada je na početku njegov restoran Marshall pravio 120 obroka dnevno, svi su mislili da ima pet kuhara – a on je kuhao sam, od pet sati ujutro do deset navečerAko biste željeli da špijunirate glavnog lika današnje biznis priče i da mu zavirite u profil na Facebooku (što je prirodan poriv) – imaćete šta i da vidite: daleka putovanja, koncerti, utakmice UEFA Lige prvaka, skijališta i zimske radosti sa djecom, saune i bazeni, druženja sa prijateljima, roštilji, restorani sa michellinovim zvjezdicama… Još kad bi na Instagramu postavio slike dok je bio maneken i vlasnik licence Top model BiH, mnogi bi frajeri crkli od muke. Sa njegovog profila pršti ljubav, i to nije fake; to je smisao njegovog života. Ali, cure, pozor: čovjek je oženjen i to piše na njegovom profilu! Prebolovao je sve ‘dječije bolesti’ kada su žene u pitanju i on nije još jedan od onih koji su ‘pred razvodom’.‘Zaustavlja se da miriše ruže’Nikada, zapravo, ne biste rekli da je Jelašanin Jasmin Pilav (40) uspješan biznismen, jer ne možete dokučiti kada on, ustvari, radi. Da nije nešto “sa lake strane”? Kokain, prostitucija, kocka? Je li neki šverc, kladionice, SDA i korupcija, oružje možda…? Ništa od toga. On, naime, pripada grupi biznismena koja je u manjini. I kojoj zgrtanje novca nije glavni razlog zbog kojeg su došli na ovaj svijet. Ovaj čovjek ima skrupula, on zna da je manje (ponekad) više. Kao što također zna da je život ono što nam se događa dok kujemo planove za život. “Uzmi sve što ti život pruža!”, njegov je moto. “Ali, nemoj crknuti u trci za novcem, stani, uživaj!”: Jasmin Pilav se – to je poenta – zna zaustaviti kako bi mirisao ruže. Haj'mo refren još jedanput: ZNA SE ZAUSTAVITI KAKO BI MIRISAO RUŽE – što je lekcija za mnoge pijane milijardere. Kada dođe u mirovinu i pogleda preko ramena, neće biti prolivenog mlijeka za kojim će žaliti.Zato, sine, kad porasteš budi kao Jasmin Pilav; kriminalci i jeftine starlete sa TikTok-a nisu junaci na koje se treba ugledati.Jelaški ‘separatizam i komunizam’Još jednu dilemu na početku treba otkloniti: da li je politika zaslužna za uspjeh tešanjskih biznismena.Mit je da nikakvih bogataša u tešanjskom kraju ne bi bilo da nije bilo Stranke demokratske akcije. Nisu biznismeni, pobogu, uspjeli zahvaljujući SDA, već uprkos toj stranci (uz neke izuzetke). Jer, centar velikog biznisa nije u samom Tešnju, već u pet kilometara udaljenom Jelahu – gdje SDA nikada, ali nikada, nije pobijedila.
Jelah je administrativna teritorijalna jedinica u sastavu općine Tešanj. Mjesna zajednica. Nije selo, ali još uvijek nije ni grad u urbanističkom smislu, mada posljednjih godina stambene zgrade u Jelahu niču kao pečurke poslije kiše. Ovdje važi pravilo da je bolje biti “prvi u selu nego drugi u gradu”.Zašto je, naime, Jelah možda i važniji od Tešnja? Tešanj je, locus communis, veliki bh. privredni brend, svojevrsno čudo. Ovdje žive biznismeni sa Forbesove liste – najbogatiji ljudi u državi, ako neko nije razumio. No, sjedišta svojih kompanija oni imaju upravo u Jelahu. Zato je važno ko tu ima vlast – a ima SDP, i to apsolutnu. Nikada u Jelahu, rekosmo, SDA nije pobijedila na izborima.
Kada se sve to zna, onda ime Jasminove firme i restorana (“Marshall”) dobija smisao („Marshall“ ovdje označava maršala Tita, Josipa Broza, vođu jugoslovenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i predsjednika nekadašnje Jugoslavije; jednan je od najznačajnijih državnika dvadesetog stoljeća. SDP je nasljednik partije na čijem je čelu Tito doživotno bio).Umjetna inteligencija u MarshalluRestoran Marshall je kultno mjesto u Jelahu u kojem se okuplja urbana raja, ali stvarno: urbana, bez ironije. Možda bi se ta ekipa mlađih ljudi mogla čak nazvati smart ekipom. Pametnom. Oni su, u skladu sa svjetskim trendom, već implementirali umjetnu inteligenciju (AI) u poslovanje Jasminovog restorana. Sa Marshallovim umjetnim kuharom već možete komunicirati preko aplikacije i naručiti bilo koje jelo. Čak će vas upitati želite li, naprimjer, Marshallov specijalitet, biftek, više ili manje pečen – ili, pak, želite „da ima malo krvi”. Ova aplikacija je još uvijek u testnoj fazi.Još se nešto umjetnointeligentno sprema u Marshallu. Ova smart raja koja se okuplja u ovom objektu uskoro će tu postaviti i jedan pametni boks, nešto kao mini-kabinu, separe. U tom prostoru će gosti Marshalla moći postavljati pitanja pokojnom Josipu Brozu Titu, a on će im ‘sa onoga svijeta’ odgovarati – sopstvenim glasom.
Cijela ova priča oko maršala Tita, naravno, znači da se ovaj državnik i vojskovođa (ovdje) smatra apsolutno pozitivnom ličnošću u svjetskoj povijesti, a što su – vidimo – smartovci iz Marshalla podigli na umjetnički nivo, performerski ustvari. I, da ne bi bilo zabune, nisu oni nikakve rigidne komunjare; ovi momci se samo dobro zajebavaju. Rugaju se ‘seljacima’. Konačna je istina da je svjetonazor inteligentne ekipe koja se okuplja u Marshallu – duboko liberalne provenijencije. Zato oni nisu mogli trpjeti neprincipijelne paktove koje je lider lokalnog SDP-a tajno sklapao sa SDA, pa su prešli u liberalnu – Našu stranku. Gušio ih je klijentelistički prostakluk. (Korupcijska koketiranja na relaciji SDP – SDA dovela su i do optužnice protiv načelnika Općine Tešanj i općinske pravobraniteljice.)Drugi dio ovog naprednog kluba koji se okuplja u Marshallu, blizak je neformalnom građanskom pokretu “Valter”, koji se bori za građanska prava tamo gdje službeno izabrani općinski vijećnici neće ili ne smiju.Marshallovci su, naime, kosmopoliti par excellence. Jasminova desna ruka u firmi je, naprimjer, Nikola iz Republike Srpske. Bio je šef osoblja u hotelu visoke kategorije Svoj glavni objekat za ketering Marshall ima u ‘hrvatskoj’ općini Usora. Ima tu dosta i mješovitih brakova. Svi zajedno, vidjećemo kasnije, putuju i obilaze svijet. Sponzor je firma Marshall.
Autor romansiranih biografija tešanjskih biznismena, upakiranih u premium knjigu LUKAVI BIZNIS, ispisao je napokon svih dvadeset portreta. Kada je, međutim, rukopis krajem prošlog mjeseca trebalo da ide u štampu, izdavaču je stigla urgentna dojava da bi i Jasmin Pilav trebalo da bude u knjizi. Jasmin Pilav? Who is you? “To je onaj lik što ima restoran Marshall u Jelahu”, bila je prva informacija o njemu, zbog čega niko nije podigao nijednu obrvu. A onda je uslijedila životna ispovijest koja je upravo zaustavila rotaciju u štampariji i kojom se ovaj bivši maneken last minute kvalificirao za objavu u LUKAVOM BIZNISU. A to je čast, zato: kapa dolje!Prošle godine Jasmin Pilav zaradio je svoj prvi milion. Promet njegovog Marshalla d.o.o., da budemo precizni, bio je 1,2 miliona konvertibilnih maraka. A poznato je koja je prva zapovijest većine biznismena, i kontroverznih i običnih: “Sve me pitaj, samo nemoj kako sam zaradio prvi milion”. Jer, znamo, nije bilo baš sve pošteno. I ovdje je biznismen Jasmin izuzetak; on svim srcem želi ispričati svoj život – zato što to nije priča o novcu i pohlepi. To je romantična priča o ljubavi. Tako jednostavno. Marshallovih 1,2 miliona nominalno jest (relativno) mala cifra i neki bi se tajkuni nasmijali na to, ali simbolična vrijednost njegovog biznisa je daleko, daleko, veća. Razlog je, naravno, ljubav, s kojom se ne trguje niti se ona može brojčano iskazati u godišnjem završnom računu.I nazvali smo Jasmina. Bio je toliko uzbuđen što može ispričati svoju priču da mu se to vidjelo u očima sa dvadeset metara. Njegov osmjeh bio je isti kao u djeteta koje je netom dobilo novu igračku. Cijeli Jasminov CV, uostalom, vrišti od gotovo dječije radosti, iskrenosti i ljubavi. To se osjeća u zraku i skoro da se može opipati. Sve je na kraju potvrdila i statistika: u toku 55 minuta, Jasmin je riječ ‘volim’ koristio devetnaest, a ‘ljubav’ je izgovorio četrnaest puta.U mnogim stvarima se Jasmin Pilav okušao za svojih 40 godina života. Bio je maneken, elektrotehničar, administrativni radnik, konobar, građevinac, radnik na skladištu, vozač viljuškara… Većinu tih poslova on je radio zato što su mu omogućavali da plaća račune; radio je zato što mora. Osim u manekenstvu, nije tu bilo neke ljubavi. Profesija zbog koje se on rodio je – kuhar. Strastvenu ljubav prema kulinarstvu pretvorio je, konačno, u biznis. A “ako radiš posao koji voliš, nećeš morati raditi ni dana u životu”: kada ti ova pučka spoznaja dođe iz dupeta u glavu, onda onih 1,2 miliona definitivno zvuče – neprocjenjivo.Instruktor manekenstva sa 17 godina“Počeo sam s jajima”, kaže Jasmin Pilav.“Otkako znam za sebe, volim jaja. S njima je, prije 35 godina, i započela moja ‘karijera’, odnosno ljubav prema hrani i kulinarstvu”, govori svoju ispovijest Jasmin. Kaže da mu je, kao petogodišnjem dječaku, mama puštala da sam pravi kajganu. Odmah je primijetila da se njen sin u kuhinji ponaša kao riba u vodi, pa mu je ubrzo počela dozvoljavati da sam sprema i neka druga (jednostavnija) jela – sendviče, supice, prženje mesa, roštilj i slično. Često je drugare u školi častio ukusnim sendvičima koje je sam napravio, zbog čega je bio omiljen. No, kod djevojčica je bio popularniji, ali ne zbog sendviča, već zbog toga što je bio zgodan i lijep. Bio je vitak, crn i visok (i danas je takav, pričaju žene, “poput Džordža Klunija iz najboljih dana”); izgledao je kao frajer iz modnih časopisa – čak i tada, kao dječak. Zato nije iznenađenje da ga je u osmom razredu, kada je imao 14 godina, zapazila i angažirala jedna zenička modna agencija koja je u Jelahu organizirala neki event. Jasmin se naredne dvije-tri godine šetao modnim pistama (u pauzama je jeo kajganu!) a onda su mu ponudili da bude instruktor manekenstva. Prihvatio je, i sa 17 godina u Zenici položio stručni ispit za instruktora. Trebalo mu je samo godina dana da taj posao u Sarajevu i Banjaluci dovede do savršenstva, nakon čega je sa kolegicom Ernom Hasanbašić osnovao samostalnu modnu agenciju
“Narednih nekoliko godina radili smo velike evente (događaje), izbore za Miss BiH, Federacije i RS, Miss dijaspore, Miss općina i gradova, a onda sam dobio i licencu za Top model BiH. Uslijedila je serija ekskluzivnih revija, koje sam, dakle, organizirao zajedno sa Ernom Hasambašić, uključujući Sarajevo Fashion Week i Banjaluka Fashion Week. Za izbore za Miss BiH, Federacije i RS – lično sam ja postavljao koreografiju”, pravi se važan Jasmin Pilav.Istovremeno je sa radom na organizaciji evenata, radio i kao konobar u lokalnim kafićima. Sve vrijeme je maštao o vlastitom restoranu, a kada ogladni, nabrzinu je sebi pekao – pogađate – jaja. Pohađao je srednju elektro-tehničku školu, jer je to bila želja njegovog oca koji se ponosio time što je čitavoj regiji ‘pustio’ struju, ali, kaže Jasmin, “nije tu bilo hemije”. Njegova ljubav bili su restorani, hrana i ugostiteljstvo. Čak se ni manekenstvo ne može porediti sa Jasminovom kulinarskom opsesijom. U međuvremenu je vidio da se u Jelah-polju iznajmljuje jedan poslovni prostor, pa su Jasmin i njegova kolegica Erna iz modne agencije tu otvorili restoran. Nakon godinu dana, taj restoran su morali zatvoriti. Nije išlo. Oženio se u 22. godini i napustio mondeni svijet manekenstva i modnih revija.Ali, kako se moglo dogoditi da ga neko natjera na brak ‘tako rano’, kada se zakleo da će biti momak do tridesete? Ko je fatalna žena?“Radio sam svoju posljednju reviju, koreografiju za izbor Miss Republike Srpske u Doboju. Bilo je 30 kandidatkinja. Sve su, naravno, ‘pukle’ na mene – osim jedne. Zamislite 29 cura (sve same seks bombe) kako trče, donose ti čokoladu, poljube te u obraz i zovu te na kafu… A trideseta cura te ne jebe ni za suhu šljivu. Mene! Frajera! Koja hrabrost, jebote!! Pizdio sam zbog toga (izvinite, ali to je najprecizniji opis stanja u kojem sam se nalazio). Danima nisam mogao zaspati. Kako bih došao do nje, potegao sam sve moguće legalne i nelegalne veze, uključujući i koruptivne metode. Nakon izvjesnog vremena nekako smo uspostavili kontakt, zabavljali se tri mjeseca, i oženili. Ovo ‘oženili’ je bila cijena, pogađate, ali se ne kajem: to je bila odluka mog života! Trajemo već 17 godina i imamo dva sina. Bez svoje žene ne bih bio ono što sam danas. Mi smo tim, ona mi je životni i poslovni partner; ona je ‘sve u jedan’. Čak smo i po horoskopu kompatibilni – ona vatreni znak Ovan, ja vatreni Strijelac. Dvije vatre, zajedno možemo pomjerati planine. I pomjeramo! Volim svoju Adelu i duboko sam joj zahvalan”, kao opijen priča zaljubljeni Jasmin Pilav.Otvorio kafić bez WC-a
Jasmin Pilav se oženio iz ljubavi, mada u njegovom materijalnom svijetu nisu cvjetale ruže. Kada je propao sa restoranom u Jelah-polju, otvorio je u Jelahu (u vlastitom prostoru, gdje je sad Marshall) butik elitne mode. Prvobitno je to mislio otvoriti u Doboju, ali je zakasnio i atraktivan prostor u centru grada mu je izmakao. Prošlo je šest mjeseci, a butik nije donosio očekivanu dobit pa je i njega zatvorio. Onda je u istom prostoru pokušao sa video-igricama i playstation-om (koji su bili popularni u to vrijeme), ali mrka kapa. Neće pa neće. Onda je iznajmio prostor jednoj građevinskoj firmi za skladište. Jasmin se i zaposlio u toj firmi, a radio je za minimalac. Radio je sve, od kurira, preko administrativnog radnika do vozača viljuškara; istovar je iz šlepera često radio u dva sata noću. I u to gluho doba noći, na viljuškaru, sanjao je svoj budući restoran. A onda je nakon godinu dana nastupila recesija i građevinska firma je stavila ključ u bravu. Jasmin ostaje i bez posla i bez kirije.“Moj crni fond iznosio je 300 maraka, to je sve što sam tada imao. Brzo odlučim da odem u mikrokreditnu organizaciju i podignem 3.000 KM kredita. Kupim tri visoka i tri niska stola, sazidam jedan šank, i žena i ja krenemo da radimo. Sve ostalo je povijest, rekao bih”, prisjeća se Jasmin Pilav.U početku kafić Marshall nije imao ni vlastiti WC, već su gosti koristili toalet od bivše građevinske firme u kojoj je Jasmin vozio viljuškar. I muškarci i žene su u početku koristili jednu kabinu. Na zidove je Jasmin sam lijepio jeftine tapete. Ali, Marshall je, uprkos svemu, rastao. Jasmin je zbog svoje bogate historije društvenog života imao veliki krug prijatelja. Svi su ga podržali i postali njegovi stalni gosti. Kako je promet rastao, tako se povećavala i kvadratura kafića Marshall. Bračni par Pilav počeo je sa 55 kvadrata, onda su izbijali zidove i kafić pretvorili u restoran.“Improvizirao sam tu jednu pečenjaru u kojoj sam počeo peći piliće i raditi roštilj. Odvažio sam se i prvi dan ispekao 100 pilića. Sve sam prodao do podneva. Dostavu sam radio u starom fiatu (vrijedio je jedno 500 KM), ali to nije važno. Važan je bio ukus pilića koji se mušterijama jako svidio. Svi su u Jelahu počeli pričati o pečenim pilićima i roštilju iz Marshalla, pa su me ljudi počeli zvati i pitati imamo li kuhana jela u ponudi i možemo li im dostaviti, tako da smo u roku mjesec dana bili spremni i na to. Ne računajući pečenjaru, naša kuhinja tada je ‘izbacivala’ 120 obroka dnevno. Svi su mislili da imam pet kuhara – a ja sam kuhao sam, od pet sati ujutro do deset navečer. Čak ni moji prijatelji to nisu znali, jer sam uspijevao da u pauzama s njima popijem pivo. Žena je radila kao konobarica. Nije bilo teško, jer smo nas troje (Marshall, moja žena i ja) bili povezani neraskidivom niti koja se zove ljubav”, ne prestaje oduševljeno pričati Jasmin.Kako to da se ljudi odmah navuku na njegovu hranu? Da to nisu lovačke priče?Međunarodni seminari iz kulinarstvaZaista, kako to da je Jasmin Pilav odjedanput postao vrsni majstor kulinarstva?“Ne, ne, nije odjedanput. Pa, ja sam prvo jelo napravio sa pet godina (onu kajganu). Nisam se ja naučio preko noći. Naime, još 2012. godine počeo sam pohađati međunarodne seminare kulinarstva – u Beogradu, Sarajevu, Banjaluci… Čak i u Budimpešti. Ta stalna edukacija na koje kontinuirano šaljem i svoje šefice kuhinja, investicija je koja mi se višestruko isplatila. To je velika komparativna prednost u odnosu na konkurenciju, jer smo mi godinama ispred njih. Ozbiljno, ukus koji se proizvodi u Marshallu, teško je dostići. Banalan primjer: ja znam napraviti piletinu na 100 načina”, uvjerljiv je Jasmin Pilav.I dan danas Jasmin do 10 sati ujutro pomaže u kuhinji. To ga ispunjava i u tome uživa. “To je opuštajući ritual i tako punim baterije – kako bih kasnije mogao popiti kafu sa suprugom i smijati se sa društvom”, kaže gazda Marshalla
Prenosi: sandzakdanas
