Pitanje: Može li se zekat dati rodbini?Odgovor: Nije sporno uručiti zekat rodbini koju čovjek nije dužan izdržavati, shodno pravilu koga su postavili islamski učenjaci. Prenosi Selman b. Amir ed-Dabbi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka siromahu je samo sadaka, a rođaku je dvoje: sadaka i spajanje rodbinskih veza.” U citiranom hadisu nije napravljena razlika između obavezne i dobrovoljne sadake. Imam El-Buhari je u svome Sahihu naslovio poglavlje: “Davanje zekata rodbini.” Imam El-Kasani kaže: “Dozvoljeno je uručiti zekat rodbini mimo roditelja i djece, kao: braći, sestrama i ostaloj rodbini.” Imam En-Nevevi kaže: “Naši (tj., šafijski) učenjaci preferiraju davanje dobrovoljne sadake, zekata i iskupine rodbini koja zaslužuje pomoć. Najbolje je da početi od braće, sestara, amidža, tetki po ocu, dajdži, tetki po majci, potom bližnjih pa bližnjih.” Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Dozvoljeno je dati zekat i iskupinu rodbini koju čovjek nije dužan izdržavati. Ako je potreba za imetkom ista, tada je bližnji preči od daljnjeg.” Šejh Ibn Baz kaže: “Dozvoljeno je dati zekat rodbini koje ne potpada pod ulaznu i silaznu lozu. Nema smetnje uručiti zekat siromašnom bratu, sestri, amidži i drugima, jer se time upotpunila obaveza zekata i obaveza spajanja rodbinskih veza.” Šejh Ibn Usejmin kaže: “Nije problematično dati zekat siromašnoj rodbini. Što više, zekat je bolje dati bližnjem nego daljnjem, jer je u tom slučaju dao zekat i spojio rodbinske veze, pod uslovom da obaveznik zekata nije dužan izdržavati dotičnog rođaka” , a Allah najbolje zna.
Pitanje: Može li se dati zekat osobi koja se zadužila radi haram posla?Odgovor: Ako dotična osoba i dalje posluje na zabranjen način, nije joj dozvoljeno dati zekat niti bilo kakvu drugu pomoć ili pozajmicu. Uzvišeni Allah kaže: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” Međutim, ako se musliman iskreno pokajao i odustao od zabranjenog poslovanja, dozvoljeno mu je, shodno preferiranom mišljenju, dati zekat. Ovo je jedno mišljenje unutar hanefijske pravne škole, stav šafijskih i hanbelijskih učenjaka, imama Seneda od malikijskih pravnika i Ibn Usejmina , a Allah najbolje zna.
izvor: S.K.
