Piše: Aladin Memić
Neki dan su zaokružene tri pune godine nepravde, a koje su uslijedile nakon što je srpski policajac na surov način ubio dijete. Nosioc nepravde koju spominjem je srpsko pravosuđe i srpska država! Ona i snosi krivicu, a i nakon ubistva (poput recimo slučaja Kukurovići iz 1993. i stotine takvih slučajeva), čini sve da zločin ostane nekažnjen.
Lično, ovo je jedan od povoda zbog kojeg sam se direktno uključio u politiku. I jednako, ovo lijepo dječačko lice mi i dalje daje intenzivan motiv, štaviše i nameće obavezu. Inače, sa takvim motivom ne može da se ustukne, a pogotovo ne i da se izgubi bitka.
Nema šta da se izgubi, a da vrijedi više od borbe za pravdu.
Ukoliko neko štiti zločin, kako to radi država Srbija, to znači da ga planira i opet. Utoliko se ne smijemo miriti sa stanjem, osim ako nam nije svejedno koga će od nas sutra ubiti.
Također, svaka politička, društvena aktivnost ili stav, koji za polazište ne uzimaju borbu protiv nepravde, a koja je dio trodecenijske kampanje srpskog državnog terora u Sandžaku, u manjoj ili većoj mjeri je u službi tog terora.
