Prije tačno 29 godina 27. juna 1992.godine u kuću Mehe Aljića na Bikavacu kod Višegrada “Osvetnici” ratnog zločinca Milana Lukića zatvorili su i spalili 72 ljudi.

U kući na Bikavcu izgorjeli su žene, djeca i starci. Najmlađa žrtva imala je samo godinu dana, a jedina koja je preživjela ovaj zločin je Zehra Turjačanin. Ona je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Samo 13 dana prije ovog stravičnog zločina, na isti isti, surovi i neljudski način, u živoj lomači u Pionirskoj ulici u Višegradu 14.juna 1992.godine, u kući Adema Omeragića zapaljeno je najmanje 60 civila.

Zločini počinjeni na Bikavcu i u Pionirskoj ulici u Višegradu predstavljaju jedan od najmonstruozniji ratnih zločina koji su se desili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. U periodu do septembra 1992. u Višegradu je na različite načine ubijeno oko tri hiljade Bošnjaka, a još uvijek se traga za posmrtnim ostacima njih oko hiljadu.

Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Za učešće u zločinu, na 15 godina osuđen je i Mitar Vasiljević koji je nakon odslužene 2/3 kazne pušten na slobodu i u Višegradu dočekan kao heroj.

U ovom gradu danas je vrlo malo podsjetnika na stravične zločine počinjene u ljeto 1992.godine, iako su brojna mjesta stradanja Bošnjaka Višegrada. Ubijani su i silovani u logorima Vilina Vlas, Uzamnica, zapaljeni u živim lomačama na Bikavcu i Pionirskoj, ubijani na čuvenom Mostu Mehmed paše Sokolovića i bacani u Drinu.

Današnji Višegrad obavijen je i dalje zavjetom šutnje u kojem niko od stanovnika “nije vidio ni čuo” stravične žive lomače, niti vapaje ljudi nad kojima su izvršeni monstruozni zločini. Višegrad danas šuti i o mjestima gdje su sakriveni posmrtni ostaci žrtava.

Porodice ubijenih Višegrađana godinama traže smiraj za svoje najmilije. To bi bio i ključni korak za pomirenje i izgradnju narušenih odnosa, međutim Višegrad danas ne pokazuje želju da se otrgne od aveti iz prošlosti.

Zvanična politika podržava veličanje ratnih zločinaca poput Draže Mihailovića, ali i onih koji su počinili zločine u posljednjem ratu. U ovom se gradu već godinama okuplja Ravnogorski četnički pokret kao i ruski dobrovoljci koji su također činili zločine na ovom području, a u čiju čast su podignuti i spomenici.