Na današnji dan prije tačno 28 godina u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu na živoj lomači spaljeno je više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece i starijih osoba.

Zločin poznat kao Živa lomača desio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici srpskih snaga Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.

Taj zločin, zajedno sa zločinom koji se dogodio 27. juna 1992. godine na Bikavcu u Višegradu kad su srpski zločinci, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića u naselju Bikavac u Višegradu većinom žene, djecu i starije osobe gdje su ih zaključali, nakon toga zapalili kuću, predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina tokom rata protiv Bosne i Hercegovine.

Devet presuda za ratne zločine u Višegradu

Za zločine u Višegradu suđeno je i pred sudovima u Bosni i Hercegovini. Doneseno je ukupno devet presuda za ratne zločine počinjene u Višegradu. Pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH osuđeni su Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek. U martu 2020. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom je Radomir Šušnjar osuđen na dvadeset godina zatvora.

Znaš li ti kako je to kad te živog zapale?

– Pionirska, Bikavac, Uzamnica, Vilina Vlas nam govore o karakteru zločina na području Višegrada. Sistematski zločin istrebljenja nesrpskog stanovništva se danas vidi i osjeća u jednonacionalnoj strukturi stanovništva tog grada, spomenicima četnicima, Draži Mihailoviću i ruskim dobrovoljcima, te hotelom Vilina Vlas kao ponosnom turističkom ponudom Republike Srpske – naveli su iz UDIK-a.

-Plamen je lizao po plafonu, vatra je zahvatila i odjeću, ljudi su plakali i vrištali,- rekla je zaštićeni svjedok VG 13, koja je 2001. godine svjedočila u Hagu u slučaju Pionirska ulica.

Tada su dvoje zatočenika iskočili kroz prozor zapaljene kuće, a nakon njih je to učinio i svjedokinjin sin. Dok je Mitar Vasiljević osvjetljavao prostor oko kuće, a Milan Lukić pucao za bjeguncima, i svjedokinja VG 13 je iskočila kroz jedan od prozora.

-Odlučila sam da me ubiju, radije nego da izgorim- rekla je.

Prilikom bjega pogođena je u lijevo rame, dok je već ranije, u samoj kući, dobila prostrijelnu ranu u predjelu lijevog koljena. Ipak je uspjela pobjeći niz obližnji potok i skrila se na pedesetak metara od mjesta zločina. Na tom mjestu je, u vodi, sjedila dva sata, gledajući živu buktinju i slušajući krike žrtava. Zadnje što je čula bile su riječi desetogodišnje djevojčice Halide Kurspahić: “Majko, ne daj me.”

Naredna tri dana VG 13 se sakrivala u obližnjoj kanalizaciji. Rane na lijevoj ruci i nozi bile su potpuno pokrivene crvima. Ipak je nekako uspjela doći do sela Kosovo Polje, gdje je dobila improviziranu prvu pomoć, piše novinska agencija Patria.

Najmlađa žrtva imala je samo dva dana. Živa je izgorjela u majčinom naručju. Zajedno sa još 70 višegradskih Bošnjaka zatvoreni su u kuću rahmetli Adema Omeragića, danas u vlasništvu njegove kćerke Sumbule Zeba, u Pionirskoj ulici u Višegradu, gdje su spaljeni.