Nalazi Istraživačkog projekta “Genocide Papers/Transkripti genocida”, koji predstavljaju skup pretraživih stenograma/transkripata sjednica takozvane Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini/Narodne skupštine Republike Srpske u periodu 1991. do 1996. godine koje je predstavio Memorijalni centar Srebrenica izazvao je buru u javnosti i oprečne reakcije. 

Faktor donosi nove detalje sa pojedinih sjednica, koje govore o tome kako je tadašnja vrhuška tzv. Republike Srpske gledala na Bošnjake, odnosno negirala njihovo postojanje nazivajući ih Turcima. 

Tako je na 4. sjednici, 21. decembar 1991. godineRajko Dukić kazao: 

– Također, treba da oročimo ili u okviru ove tačke ili u kasnijoj raspravi rok dokle ćemo voditi razgovore i pregovore sa partnerskim ili koalicionim strankama. Jer očigledno ako se ova nadmena koalicija ne urazumi da ne mogu ovako da rade, ja sam, gospodo, ubijeđen da će 21. decembar 1991. godine biti početak bune protiv dahija. (aplauz).

Osuđeni ratni zločinac, tada predsjednik tzv. RSRadovan Karadžić na 49. sjednici 13. februara 1995. godine govorio je o Kutiljerovom planu i ustroju Bosne i Hercegovine. 

– Prvi stav u svim principima Kutiljerovim, ako se sjećate bio je, Bosna je država koja se sastoji od toga i toga, ali uvijek je stajalo Bosna je država i mi to nikada nismo prihvatili i tražili smo maksimum koji mi možemo privatiti. Bosna je konfederacija država, ako već moramo da ostanemo u nekoj konfederaciji, ali naš minimum je da je naša država država i da ona ne može biti utoplјena ni u čiju državnost i suverenost osim po našoj volјi u državnost i suverenost Republike Srbije. Ne može čak ni Jugoslavije, jer ako je Jugoslavija, onda mi hoćemo da zadržimo svoju federalnu jedinicu, svoju državu kao federativnu jedinicu te federacije, mada je naš prioritet bio da postanemo dio Srbije.

Niko nam ništa drugo nije nudio nego da nestanemo, da poništimo svoju državu, da prihvatimo zajedničku državu sa Izetbegovićem, odnosno sa muslimanima i Hrvatima i jasno su nam na koktelima i ručcima rekli: “To je, gospodo, zato što mi nećemo da prihvatimo postojanje islamske države u Evropi”, što će reći da smo mi žrtvovani da ne bi bilo te države nego da bi bila mješovita. Što će reći da mi svoje živote i živote naših generacija potrošimo na neutralizaciju islama, a da Evropa bude zajednica sretnih hrišćanskih naroda dok joj mi čuvamo zidine kao neki opkop neke prlјave vode koji i ne postoji ni za šta drugo nego da neutrališe islam. Mi to nismo prihvatili. Neko reče sami smo.

Na 24. sjednici 8. januara 1993. godine Vojo Kuprešanin je rekao: 

– Mi se iz prošlosti spotičemo nekoliko puta oko pojmova. Gospodo, da li je muslimanski narod uopće narod? Narod koji je proizveden i nastao Titovom koncepcijom 1974. godine, dobija takvu jednu poziciju kao Grci u najmanju ruku. Da li da mi taj narod izbacimo kao narod i da kažemo da je to srpski narod muslimanske vjeroispovijesti. Mi smo dobili jednu veliku podvalu. Ta podvala je tu i mi smo njena žrtva. Ili BiH. Ma čija je Bosna i Hercegovina? Ona je od pamtivijeka srpska zemlja. Tačno je da su tu Turci bili neko vrijeme – 500 godina. Mi smo istjerali Turke, istjerali smo Austrijance, istjerali smo Nijemce. I opet Bosna nije srpska, već je Bosna muslimanska, nacije ili naroda koji ne postoji. Pa zar opet to nisu srpske gluposti. Pa ako sada radimo tu glupost, mi elementarnu grešku pravimo. Kao u osnovnoj školi. A idući skup srpske općine kada bude, ja predlažem da muslimanski narod izbacimo kao narod. Ni jedna evropska država, ni jedan narod u svijetu ih ne bih priznao. A Bosnu trebamo ili maksimalistički. To nije maksimalistički, to je realno, to je historijski, to je srpska zemlja.

Na sjednici 24.-26. juli 1992. godine, Karadžić je govorio o ustroju BiH. 

– U Srbiji danas ima svega 66% Srba… 35% ima stanovništva koje nije srpsko koje mora po svim zakonima i konvencijama koje je prihvatila Jugoslavija…. Potpuno ista prava kao Srbi. Sad se meni postavlja pitanje, a vi ćete raditi kako vi odlučite kao Skupština. Šta ćemo mi raditi ako dobijemo državu u kojoj smo manjina. Šta ćemo raditi ako zbog jednog potoka ili jedne, jednog brda golog izginemo i opet dobijemo neprijatelja u svoju državu na taj način. Ovo što kaže g. Kuprešanin u Evropi se vrti na neki nezvaničan način, nezvaničnim tajnim ne znam kakvim, te u šalama te u pitanjima stranih novinara, te stranih diplomata, vrti se to da Evropa ne želi i ne smije da dozvoli islamsku državu ovdje, to je naš veliki problem, to je naš najveći problem. 

Oni žele nas i Hrvate da zadrže u jednoj unitarnoj Bosni da mi kontrolišemo muslimane, a mi muslimane kontrolisati ne možemo u toj unitarnoj državi. Mi dobro znamo gdje dođe fundamentalizam da se tu više živjeti ne može, nema tolerancije oni se natalitetom učvršćuju, a mi Srbi nismo tome dorasli, ne samo da mi Srbi nismo tome dorasli čak ni hrišćani u Libanu nisu dorasli tim orijentalnim mentalitetima koje daje islam. Prema tome mi to ne možemo. Ni Srbi ni Hrvati zajedno natalitetom ne mogu da kontrolišu prodor islama u Evropu jer za 5-6 godina bi u unitarnoj Bosni muslimana bilo preko 51%. Dakle, taman kada bi dobri bili sa Hrvatima iako se ne slažemo u zajedničkoj državi, a valjda ćemo se slagati kada izađemo iz zajedničke države… Ako oni dakle neće nikakvu islamsku državu na Balkanu, onda je još manje vjerovatno da hoće čistu islamsku državu, dakle islamski kanton, muslimanski kanton na području Bosne.

U jednom od zapisnika sa 56. sjednice održane 17. decembra 1995. godine navodi se izjava Vojislava Maksimovića. 

– Nažalost, značaj Goražda, njegov strategijski nacionalni i drugi značaj nije od početka nije imalo najviše rukovodstvo. Ja se veoma sjećam nesmotrenih izjava g. Kolјevića na televiziji, ranih izjava oko podjele Goražda, oko toga da smo pristajali na Miloševićevu tvrdnju da će Goražde biti jedna mala oazica koja će sama po sebi iscuriti. To su obmane i to obmane koje nas kao naivne lјude treba da zbunjuju. Goražde će biti golemi islamski centar u koji će sliti golemi kapital jer je između naše i crnogorske granice svega desetak kilometara. Između ovog prostora koji je sada na desnoj obali Drine predat ima desetak kilometara to će biti jedan lopovski, teroristički i drugi put islamski iz Novog Pazara u Goražde, a iz Goražda je ovamo nesmetan put za Sarajevo.

Na 24. sjednici 8. januara 1993. godine, osuđeni ratni zločinac, predsjednik NSRS Momčilo Krajišnikje poručio da su “Muslimani kao narod komunistička tvorevina”. 

– Dobro, gospodo, možemo sada da se opredijelimo i zauzmemo stav, da su Muslimani kao narod komunistička tvorevina. Mi ne prihvatamo tu vještačku naciju. Smatramo da su Muslimani sekta, grupacija ili skupina, turske provenijencije. Ima li još neko šta da doda? Nema. Stavlјam na glasanje sve ove zaklјučke. Ko je za? Ima li neko protiv? Suzdržan? Gospodo, hvala vam, usvojili smo zaklјučke jednoglasno.

U transkriptima je zapisana sa iste sjednice i diskusija Save Kneževića. 

– Cijenjena skupštino srpskog naroda, mislim da je potpuno nepotrebno i besmisleno posrblјavati one koji su se rasrbili. I ako su nekada bili Srbi, više nisu i nisu dostojni da se zovu ovim imenom. Ako ih ponovo posrblјavamo, oni koji sada vode politiku u njihovu korist, kazat će: “Pa eto, vidite, mi smo uz vas, mi dobro činite vašem narodu ako mislite da su oni dio vašeg naroda”. Oni su za nas, i ako postoje kakvi dokazi da su najvećim dijelom otpali od našeg naroda, izgublјeni i neka ih đavo nosi. Da Bog da da nikad više ne budu u našem narodu. Ko je jednom izdao ne treba nam više. Oni su muhamedanci turske provenijencije i ništa drugo. Nisu čak ni pravi pripadnici islama jer su eto više sekta nego pravi pripadnici islama. A Musliman mu dođe kao nekakav pripadnik islama. Oni su nekakva niža kategorija. Ipak je predsjednik Skupštine u pravu, oni su sekta. I nikako da ih posrblјavamo, molim vas.