Aleksandar Vučić konačno je podnio ostavku na funkciju predsjednika Srbije. Nakon godina u kojima je njegovo ime bilo gotovo nezaobilazno na televizijskim ekranima, Vučić odlazi sa mjesta šefa države – ali ne i iz politike.
Ostavku je podnio 27. septembra, a prema njegovoj najavi, već narednog jutra dužnost vršioca predsjednika preuzima predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Vanredni parlamentarni izbori zakazani su za 25. oktobar, dok predsjednički izbori moraju biti održani do kraja decembra.
Međutim, ono što je posebno važno jeste da Vučićeva ostavka nije klasično povlačenje iz politike. On je još ranije najavio da će nakon ostavke učestvovati na parlamentarnim izborima i pokušati da kroz novu skupštinsku većinu dođe do funkcije premijera. Reuters je 14. septembra objavio da Vučić planira upravo takav politički prelaz.
OSTAVKA, ALI NE I ODLAZAK IZ POLITIKE
Zbog toga će mnogi građani njegov potez posmatrati kao promjenu funkcije, a ne kao stvarni odlazak sa političke scene.
Vučić je godinama bio centralna figura političkog i medijskog života Srbije. Analiza Freedom Housea navodi da mu je istovremena pozicija predsjednika države i lidera SNS-a omogućavala izuzetnu javnu prisutnost, uz nedovoljno jasno razdvajanje državne funkcije i stranačke aktivnosti.
Upravo je ta gotovo svakodnevna prisutnost predsjednika na televizijama postala jedan od simbola njegove vlasti. Kritičari su godinama govorili o svojevrsnom „medijskom bombardovanju“ građana Vučićem, dok vlast takve kritike odbacuje.
GODINE AFERA, SPOROVA I KRITIKA VLADAVINE
Period Vučićeve vlasti obilježile su brojne afere i ozbiljne kritike na račun funkcionisanja institucija, vladavine prava i slobode medija.
Freedom House u izvještaju za 2026. navodi da je tokom prethodnih godina došlo do slabljenja političkih prava i građanskih sloboda, uz pritiske na nezavisne medije, opoziciju i organizacije civilnog društva.
Human Rights Watch je, također, zabilježio kritike vlasti zbog pritisaka na novinare i nezavisne medije, kao i reakcija institucija na masovne proteste.
Za njegove kritičare, najveći problem predstavlja koncentracija političke moći oko jednog čovjeka, dok Vučić i njegovi saradnici takve ocjene odbacuju i tvrde da je riječ o političkim napadima opozicije.
TEŽAK ŽIVOT GRAĐANA I VISOKE CIJENE
Jedna od tema koja direktno pogađa obične građane jeste životni standard.
Rast cijena hrane, goriva, stanovanja i drugih osnovnih troškova posljednjih godina postao je dio svakodnevnih briga građana. Zbog toga se ekonomska politika vlasti često nalazi pod kritikama, posebno kada se govori o tome koliko rast plata prati rast troškova života.
Za mnoge radnike pitanje više nije samo kolika je plata, već koliko se od te plate može stvarno kupiti.
KOSOVO I PROMJENA STVARNOSTI
Posebno mjesto u bilansu Vučićeve vlasti zauzima Kosovo.
Iako je njegova politika godinama insistirala na zaštiti srpskih interesa na Kosovu, tokom njegovog mandata došlo je do dubokih promjena na terenu i gašenja ili integrisanja niza institucija koje je finansirala i podržavala Srbija.
Istovremeno su odnosi Beograda i Prištine ostali izuzetno napeti, dok je pitanje Kosova ostalo jedno od centralnih pitanja srpske politike.
NACIONALNE TENZIJE I ODNOSI SA SUSJEDIMA
Vučićeva vlast bila je praćena i čestim političkim sukobima sa susjednim državama i snažnom nacionalnom retorikom.
Kritičari vlasti smatraju da je takva politika doprinosila održavanju tenzija u regionu, dok vlast tvrdi da je riječ o zaštiti državnih i nacionalnih interesa Srbije.
A ONDA SU DOŠLI STUDENTI
Najveći izazov Vučićevoj vlasti posljednjih godina predstavljaju studentski protesti, koji su počeli nakon tragedije na novosadskoj željezničkoj stanici u novembru 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi.
Protesti su prerasli u višemjesečni pokret protiv korupcije, nefunkcionisanja institucija i političke odgovornosti. Human Rights Watch navodi da su protesti tokom 2025. godine prerasli u šire nezadovoljstvo stanjem demokratskih institucija.
Reuters je u septembru 2026. izvijestio da studentski pokret i dalje predstavlja važan faktor pred vanredne parlamentarne izbore.
Vučić sada odlazi sa funkcije predsjednika, ali pokušava ostati na vlasti kroz novu političku poziciju.
Zato će predstojeći izbori pokazati ne samo ko će voditi Srbiju, već i da li će se politički sistem nastaviti graditi oko jedne dominantne ličnosti ili će građani tražiti drugačiji pravac.
Jedno je sigurno – poslije gotovo decenije Vučićeve dominacije na političkoj sceni, Srbija ulazi u period u kojem će se njegova politička budućnost ponovo mjeriti glasovima građana.
