Veliko ogorčenje među bošnjačkom djecom izazvao je školski pribor koji im je podijeljen, a u kojem se nalazio blok za crtanje čije su korice nosile imena „Ratko i Milica“.
Za djecu koja odrastaju uz sjećanje na ratne zločine počinjene nad Bošnjacima, ovakav sadržaj nije doživljen kao bezazlena ilustracija ili slučajnost. Posebno je problematično što se sve događa u trenutku kada su rane brojnih bošnjačkih porodica ponovo otvorene nakon javnog veličanja i sahrane pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Djeca su, prema dostupnim informacijama, ovaj prizor shvatila kao tešku provokaciju. Njihova reakcija bila je burna – počeli su objavljivati snimke na kojima pale sporni pribor.
Ovaj događaj otvara mnogo ozbiljnije pitanje: ko vodi računa o tome kakve se poruke šalju djeci i šta ona trebaju osjećati kada dobiju školski pribor?
Za bošnjačku djecu ime Ratko u ovakvom kontekstu ne može se posmatrati izolovano od svega što se događalo tokom ratova devedesetih. Posebno nakon što je posljednjih dana u Srbiji održana sahrana Ratka Mladića, uz prisustvo i počasti koje su izazvale ogorčenje žrtava, preživjelih i javnosti širom Bosne i Hercegovine i regiona.
Upravo zato ono što bi nekome moglo izgledati kao običan dječiji blok za crtanje, drugome može predstavljati bolnu poruku i podsjećanje na stradanje.
Djeca Bošnjaka ne trebaju provokacije. Trebaju sigurnost, poštovanje i obrazovanje koje će ih učiti da se zločini nikada ne ponove.
Ako je zaista riječ o organizovanoj podjeli školskog materijala, javnost ima pravo dobiti odgovor: ko je nabavio ovaj pribor, ko ga je odobrio i da li je iko razmišljao o poruci koju takav materijal može poslati djeci koja nose porodična sjećanja na ratne zločine?
