Povodom smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, u Srebrenici je najavljen skup srpskih nacionalista, što je izazvalo dodatnu ogorčenost i uznemirenost među preživjelima genocida i porodicama žrtava.
Srebrenica, grad u kojem je u julu 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima, ponovo postaje mjesto okupljanja onih koji, umjesto jasnog ograđivanja od ratnih zločina, veličaju ili pokušavaju opravdavati naslijeđe ljudi koji su za te zločine pravosnažno osuđeni.
Za preživjele i porodice više od 8.000 ubijenih Bošnjaka, ovakva okupljanja predstavljaju novo kopanje po najdubljim ranama. Posebno boli činjenica da se sve događa upravo u Srebrenici, mjestu koje bi trebalo biti prostor sjećanja, dostojanstva i pijeteta prema žrtvama.
Žalosno je što ni međunarodne i pravosnažne presude, koje su utvrdile odgovornost za genocid i druge najteže ratne zločine, nisu dovoljne da se napravi jasna granica između zločina i onih koji ga osuđuju.
Umjesto suočavanja s prošlošću, dio srpske javnosti i dalje pokazuje nespremnost da se nedvosmisleno ogradi od ratnih zločinaca. Takav odnos ne oslobađa buduće generacije tereta prošlosti – upravo suprotno, on ga prenosi na njih.
Prihvatanje činjenice da je u Srebrenici počinjen genocid ne znači da je „genocidan narod“. Zločin imaju počinioce, odgovorne strukture i političke i vojne lidere. Narod nije kolektivno kriv zbog zločina pojedinaca, ali društvo ima odgovornost da se prema tim zločinima jasno odredi.
Upravo zato bi priznanje presuđenih činjenica i iskreno ograđivanje od zločinaca trebalo biti oslobađanje, a ne teret.
Jer generacije koje dolaze ne bi trebale nasljeđivati mržnju, poricanje i veličanje zločina. Trebale bi naslijediti istinu.
A istina o Srebrenici je već potvrđena pred međunarodnim pravosudnim institucijama.
