Smrt Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici i druge najteže ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini, u pojedinim gradovima bh. entiteta Republika Srpska nije dočekana šutnjom – već okupljanjima, bakljama, vatrometom i uzvicima njegovog imena.
I upravo to je ono što s pravom izaziva nevjericu i pitanje: kako je moguće da se čovjek koji je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen za genocid danas javno veliča, i to pred očima novih generacija?
U Zvorniku je nekoliko stotina ljudi, među kojima je bio veliki broj mladih, defilovalo ulicama grada uzvikujući Mladićevo ime. Nosili su transparente i zastavu Vojske Republike Srpske, čiji je Mladić bio komandant.
Scene koje su uslijedile teško je posmatrati kao običan izraz žalosti. Jer jedno je privatno žalovanje, a nešto sasvim drugo javno veličanje čovjeka koji je pravosnažno osuđen za genocid.
BAKLJE I VATROMET ZA OSUĐENOG ZA GENOCID
Još jedan prizor zabilježen je u Višegradu, gdje se nekoliko desetina građana okupilo na mostu Mehmed-paše Sokolovića.
Paljene su baklje, priređen je vatromet, a okupljeni su uzvikivali Mladićevo ime. Istaknut je i transparent s motivom kape koju je tokom rata nosio komandant Vojske Republike Srpske.
I ponovo se nameće isto pitanje: šta se zapravo slavi?
Ne radi se ovdje samo o jednom čovjeku i njegovoj smrti. Radi se o pokušaju da se simbolika osobe koja je pravosnažno osuđena za genocid pretvori u predmet ponosa i divljenja.
U drugim gradovima Republike Srpske građani su se okupljali na trgovima, palili svijeće, dok su u pojedinim crkvama služeni parastosi.
U ZVORNIKU, GRADU KOJI PAMTI ZLOČINE
Posebno je bolna činjenica da su ovakve scene zabilježene upravo u Zvorniku.
Na njih je reagovao potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, podsjetivši na masovne zločine počinjene nad Bošnjacima na području tog grada, kao i na protjerivanje desetina hiljada ljudi.
Zato prizori mladih ljudi koji danas ulicama Zvornika veličaju Ratka Mladića predstavljaju mnogo više od kontroverznog javnog okupljanja.
Oni pokazuju koliko je opasno kada se ratni zločini pretvaraju u mit, a osuđeni ratni zločinac u simbol.
Mladić nije historijska ličnost koju treba romantizirati. On je pravosnažno osuđeni ratni zločinac, odgovoran za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Njegova smrt ne mijenja presudu. Ne mijenja činjenice. I ne može promijeniti patnju hiljada žrtava.
Zato pitanje nakon ovih prizora nije samo zašto neko žali za Mladićem.
Mnogo važnije pitanje glasi:
Kako smo došli do toga da se u Bosni i Hercegovini, više od tri decenije nakon početka rata, ratni zločinac osuđen za genocid javno slavi – i da među onima koji ga veličaju gledamo i djecu i omladinu?
https://www.facebook.com/share/v/1DXjz5Y9yP/?mibextid=wwXIfr
To nije samo pitanje prošlosti.
To je pitanje kakvu budućnost želimo ostaviti novim generacijama.
