Danas se navršava osam godina od preseljenja na ahiret Hatidže Mehmedović, žene čiji je moralni autoritet bio veći od svake funkcije, titule i institucije. Ostala je upamćena kao simbol dostojanstva, istine i nepokolebljive borbe za pravdu.
Hatidža nije govorila mnogo, ali svaka njena riječ nosila je težinu istine i savjesti. Iz srca majke kojoj su u genocidu ubijeni sinovi i suprug izgovorila je rečenicu koja je postala vječni podsjetnik na razmjere zločina i boli:
“Nikada više neću biti majka. Nikada neću imati unuče, nikada više neću imati sinove. Ja neću imati takvu radost.”
U tim riječima nije bila samo neizmjerna tuga, već i moralna snaga koja je nadživjela sve pokušaje da se istina zataška ili zaboravi.
Hatidža Mehmedović bila je glas koji se nije mogao kupiti, zastrašiti niti ušutkati. Iako je ostala bez svoje djece, nikada nije odustala od borbe za istinu o djeci Srebrenice i za dostojanstvo svih žrtava genocida.
Svaku odluku mjerila je jednostavnim, ali duboko ljudskim pitanjem:
“Hoće li to donijeti dobra Srebrenici i našoj dječici?”
To je bio njen životni kodeks – etika, odgovornost i bezuslovna posvećenost pravdi. U vremenu kada su mnogi birali šutnju, Hatidža je birala istinu i zbog toga ostala moralni stub ne samo Srebrenice, već i cijelog društva.
Njena riječ, hrabrost i dostojanstvo ostaju trajni putokaz budućim generacijama.
Neka je Allahov džennet i vječni rahmet Hatidži Mehmedović. Nikada neće biti zaboravljena. 🤲🏼🤍
