Veliki broj građana okupio se u Teheranu kako bi prisustvovao dženazi i posljednjem ispraćaju vrhovnog vođe Islamske Republike Iran, Alija Hamneija. Fotografije i videosnimci ogromnih masa obišli su svijet, a prisustvo stranih delegacija dodatno je privuklo pažnju međunarodne javnosti.
Dženaza-namaz Hamneiju klanjana je u kompleksu Imam Homeini Mosala (Grand Mosalla) u Teheranu, jednom od najvećih vjerskih objekata u Iranu, nakon čega je uslijedila višekilometarska pogrebna povorka kroz glavni grad. Iranske vlasti govorile su o milionskom odzivu građana, dok su zapadni mediji također izvještavali o izuzetno velikom broju prisutnih, iako se procjene razlikuju.
Masovno okupljanje ponovo je otvorilo pitanje da li su dugogodišnji pritisci i vojni sukobi s Iranom proizveli efekat suprotan onome koji su očekivali njegovi protivnici.
Iran je godinama bio suočen s unutrašnjim političkim i društvenim podjelama. Dio stanovništva, naročito mlađe generacije, zahtijevao je reforme i veće građanske slobode, dok je konzervativni dio društva podržavao očuvanje postojećeg političkog sistema. Međutim, brojni analitičari smatraju da je vanjska prijetnja kod velikog dijela stanovništva probudila osjećaj nacionalnog jedinstva.
Historija pokazuje da vojni pritisci često ne dovode do željenih političkih promjena. Naprotiv, u mnogim slučajevima stanovništvo se okuplja oko državnih institucija kada zemlju doživljava kao ugroženu izvana. Upravo zbog toga pojedini analitičari smatraju da bi događaji u Iranu mogli predstavljati još jedan primjer takvog razvoja situacije.
Rasprave o uspješnosti američke vanjske politike vode se decenijama. Kritičari tvrde da su pojedine intervencije i politički potezi na Bliskom istoku, ali i u drugim dijelovima svijeta, često donosili posljedice drugačije od planiranih, dok zagovornici takve politike ističu da su odluke donosene radi zaštite nacionalnih interesa i očuvanja međunarodne sigurnosti.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li savremeni međunarodni odnosi zahtijevaju drugačiji pristup od onoga koji je obilježio prethodne decenije. Mogu li se političke promjene nametnuti spoljnim pritiscima ili takvi potezi, umjesto slabljenja vlasti, dovode do njenog dodatnog učvršćivanja?
Odgovor će dati vrijeme. Ono što je već sada izvjesno jeste da je posljednji ispraćaj Alija Hamneija postao jedan od najupečatljivijih političkih i društvenih događaja godine, a slike miliona ljudi na ulicama Teherana ponovo su pokrenule globalnu raspravu o odnosima velikih sila prema Iranu i posljedicama njihove politike.
