Dok Sjedinjene Američke Države i Iran vode pregovore o trajnom otvaranju Hormuškog moreuza i normalizaciji izvoza bliskoistočne nafte, pažnja svjetskih analitičara sve više usmjerena je ka Kini, zemlji koja ne učestvuje direktno u razgovorima, ali bi mogla imati presudan uticaj na buduće kretanje cijena energenata.
Kao drugi najveći svjetski potrošač nafte, Kina je tokom višemjesečnog sukoba na Bliskom istoku uspjela ublažiti posljedice poremećaja u snabdijevanju. Oslanjajući se na ogromne strateške rezerve, smanjen uvoz i ubrzanu primjenu obnovljivih izvora energije, Peking je amortizovao šok koji je nastao nakon prekida pristupa za više od 11 miliona barela nafte dnevno.
Iako su pojedini stručnjaci upozoravali da bi rat mogao gurnuti cijenu nafte i do 200 dolara po barelu, tržište je ostalo znatno stabilnije nego što se očekivalo. Uprkos procjenama da je globalna ponuda smanjena za više od milijardu barela tokom trajanja sukoba, cijene nisu doživjele dramatičan rast.
Analitičari smatraju da je upravo Kina odigrala ključnu ulogu u stabilizaciji tržišta. Daan Walter iz energetskog centra Ember ocijenio je da je Peking djelovao kao svojevrsni „tampon“ za ostatak Azije i svjetsku ekonomiju, ublažavajući pritisak na globalnu potražnju.
Dodatnu pažnju privukao je podatak da je Kina uspjela smanjiti uvoz nafte za oko tri miliona barela dnevno, što približno odgovara ukupnoj potrošnji Japana. Takav potez bio je moguć zahvaljujući velikim zalihama koje je godinama gradila kupovinom jeftinije ruske i iranske nafte, ali i zbog brzog razvoja električnih vozila i obnovljivih izvora energije.
Prema procjenama, Kina danas raspolaže sa više od milijardu barela nafte u strateškim i komercijalnim rezervama. Istovremeno, elektrifikacija saobraćaja značajno smanjuje zavisnost zemlje od fosilnih goriva. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da su električna vozila u Kini prošle godine smanjila potrošnju nafte za približno milion barela dnevno.
Dok tržišta očekuju ponovno otvaranje Hormuškog moreuza, sve više stručnjaka upozorava da bi svijet uskoro mogao preći iz straha od nestašice u problem prevelike ponude. Međunarodna agencija za energiju predviđa da bi naredne godine globalna proizvodnja mogla premašiti potražnju za gotovo pet miliona barela dnevno ukoliko se proizvodnja na Bliskom istoku vrati na prethodne nivoe.
Posebno se prati i Iran, koji bi nakon eventualnog ublažavanja sankcija mogao značajno povećati izvoz. Međutim, ostaje otvoreno pitanje hoće li Kina nastaviti kupovati iransku naftu istim intenzitetom kao do sada, s obzirom na to da je godinama koristila povoljne cijene koje su bile posljedica sankcija.
U trenutku kada mnoge zemlje već imaju osigurane energetske potrebe za naredne mjesece, upravo bi Kina mogla postati ključni kupac eventualnih viškova na svjetskom tržištu. Zbog toga analitičari smatraju da će naredni potezi Pekinga imati veliki uticaj ne samo na cijenu nafte, već i na ukupnu stabilnost globalne ekonomije.
