U selu Baćica na Pešterskoj visoravni, Mustafa Suljić Baćica svojim jednostavnim, ali snažnim riječima otvorio je temu koja sve više zabrinjava stanovnike Sandžaka – nestanak berićeta, odlazak mladih i gubitak zajedništva među ljudima.
Govoreći o životu na selu, sušama koje pogađaju Pešter i promjenama koje su zahvatile društvo, ovaj vremešni domaćin smatra da je najveći problem upravo udaljavanje ljudi jednih od drugih.
„Nekada su kuće bile pune gostiju. Narod je dolazio, sjedilo se, razgovaralo i veselilo. Danas smo žena i ja sami. Sve je manje druženja, a sve više samoće“, kaže Mustafa.
Prema njegovim riječima, nekadašnja sloga i međusobno povjerenje bili su temelj života na selu, dok danas među ljudima sve češće prevladavaju zavist i otuđenost.
„Kad nestane sloge i poštenja, nestaje i berićet. Ljudi su se promijenili, gledaju samo sebe, a zaboravljaju komšiju i prijatelja“, ističe on.
Posebno ga zabrinjava stanje u poljoprivredi. Iako su danas dostupna savremena sredstva i zaštita usjeva, kaže da je proizvodnja sve neizvjesnija.
„Nekada je zemlja rađala bez mnogo ulaganja. Danas posiješ krompir, uništi ga zlatica. Posiješ povrće, nešto ga napadne ili strada od vremenskih nepogoda. Sve je teže proizvesti ono što je nekad bilo normalno“, priča Mustafa.
Dodatni problem predstavlja suša koja posljednjih godina sve češće pogađa Pešter. Kako kaže, ranije su sušne godine bile rijetkost, dok su danas gotovo pravilo.
„Nekad je jedna godina u deset bila sušna. Danas se čini da je svaka druga teška. Kasne kiše, kasne slane, grad uništava usjeve. Klima se promijenila i to svi osjećamo“, navodi on.
Sa posebnom tugom govori o odlasku mladih ljudi iz sela. Mnoge kuće ostaju prazne, a broj stanovnika u pešterskim selima iz godine u godinu opada.
„Ostali smo uglavnom stari ljudi. Mladi odlaze na Zapad tražeći bolji život. Plašim se da će doći vrijeme kada neće imati ko ni da kaže da je neko ovdje živio“, upozorava Mustafa.
Ipak, naglašava da dijaspora danas predstavlja važan oslonac brojnim porodicama u Sandžaku.
„Da nije dijaspore, bilo bi mnogo teže. Naši ljudi iz inostranstva pomažu roditeljima, rodbini i komšijama. Zahvaljujući njima mnoga domaćinstva opstaju“, kaže on.
Na kraju razgovora ponavlja misao koja najbolje oslikava njegov pogled na današnje vrijeme:
„Berićet se digao sa zemlje. Kad se narod promijeni nabolje, možda se vrati i berićet.“
Riječi Mustafe Suljića nisu stručna analiza niti politička poruka, već iskreno svjedočanstvo čovjeka koji je cijeli život proveo na Pešteri. Upravo zato njegove poruke snažno odjekuju među ljudima, podsjećajući na vrijednosti zajedništva, poštenja i međusobnog poštovanja koje su generacijama održavale život u sandžačkim selima.
