Prije tačno 33 godine, u opkoljenom Sarajevu ugašene su dvije mlade ljubavi koje su postale simbol besmisla rata i snage osjećaja koji ne poznaje vjeru ni naciju.
Admira Ismić i Boško Brkić, poznati kao „sarajevski Romeo i Julija“, ubijeni su 18. maja 1993. godine dok su pokušavali napustiti opkoljeni grad.
U blizini Most Vrbanja, u samom centru Sarajeva, pogođeni su snajperskim hicima. Boško je usmrćen na licu mjesta, dok je teško ranjena Admira uspjela dopuzati do njega. Posljednje trenutke života provela je u njegovom zagrljaju, gdje je i izdahnula.
Njihova tijela ostala su zagrljena na mostu punih sedam dana, jer zbog neprekidne pucnjave niko nije mogao prići. Tek osmog dana su izvučena i sahranjena u Lukavici.
Admira je bila Bošnjakinja, Boško Srbin. Njihova ljubav, uprkos ratnim podjelama, ostala je jedan od najpotresnijih simbola stradanja u Opsada Sarajeva.
Ni nakon više od tri decenije nije utvrđeno ko je ispalio smrtonosne hice.
Priča o Admiri i Bošku i danas podsjeća da ljubav može nadjačati mržnju, ali i da rat iza sebe ostavlja rane koje nikada ne zacjeljuju.
