Sukob oko ZSD-a: Dudić i Mujović otvorili pitanje kontrole dijaspore
Izjave muftije sandžačkog Mevludina Dudića o Zajednici sandžačke dijaspore (ZSD) izazvale su veliku pažnju javnosti, ali i pokrenule novu polemiku unutar bošnjačke dijaspore.
Podsjećajući da je ZSD osnovana 2003. godine od strane Islamske zajednice, s ciljem povezivanja Sandžaklija širom svijeta sa maticom, džematima i Mešihatom, Dudić je izrazio zabrinutost zbog, kako je naveo, “konfuznog javnog djelovanja” bivšeg predsjednika ZSD-a Mithata Mujovića.
Muftija je posebno ukazao na, po njegovom mišljenju, pokušaje udaljavanja ZSD-a od Islamske zajednice i transformacije organizacije u nešto što, kako tvrdi, ne odgovara njenoj izvornoj misiji. Istakao je da ZSD mora ostati zajednički prostor svih Sandžaklija i Bošnjaka u dijaspori, bez uticaja pojedinaca ili političkih struktura.
“Ukoliko ZSD postane organizacija jednog čovjeka ili jedne stranke, izgubit će autoritet i podršku”, upozorio je Dudić, naglašavajući da Islamska zajednica neće dozvoliti takav scenario.
Međutim, ove izjave nisu prošle bez reakcija. Dio javnosti i analitičara smatra da se iza ove polemike krije dublji problem – pitanje kontrole i upravljanja institucijama u dijaspori. Prema tim tumačenjima, dok Dudić upozorava na centralizaciju u ZSD-u, istovremeno se postavlja pitanje da li sličan model već postoji unutar struktura Islamske zajednice.
Kritičari ukazuju na to da se ključne odluke često donose u uskom krugu ljudi, te da postoji snažan uticaj vrha Islamske zajednice na kadrovska rješenja u dijaspori. Zbog toga dio članstva smatra da bi ZSD trebala imati veću autonomiju u radu, kako bi predstavljala širi spektar interesa dijaspore.
S druge strane, pristalice sadašnjeg koncepta naglašavaju da jedinstvo pod okriljem Islamske zajednice garantuje stabilnost, kontinuitet i očuvanje identiteta u dijaspori.
Aktuelni sukob između Dudića i Mujovića tako prerasta lični nesporazum i otvara šire pitanje budućnosti ZSD-a – da li će ostati čvrsto vezana za Islamsku zajednicu ili će krenuti putem veće samostalnosti.
U svakom slučaju, rasprava koja je otvorena pokazuje da pitanje organizovanja dijaspore ostaje jedno od ključnih za Sandžaklije širom svijeta.
