Godina je 1974. Indija objavljuje uspješan nuklearni test. Vijest prolazi kroz Pakistan kao šok talas. Građani su uplašeni, vlasti zatečene, a zemlja obavijena osjećajem poniženja i nemoći. Upravo tada počinje priča o čovjeku koji će promijeniti tok historije – dr. Abdul Qadeer Khan.
Khan, briljantni nuklearni inženjer, radio je u tajnom postrojenju u Holandiji. Svjestan rizika, odlučuje da prenese tehničke nacrte centrifuga za obogaćivanje urana u Pakistan. Njegova misija bila je jasna: osigurati da narod više nikada ne živi pod sjenkom nuklearne ucjene.
Njegove riječi – „Jest ćemo travu, ali ćemo napraviti bombu“ – postale su moto jedne nove ere.
U srcu pustinje nastaje Kahuta, tajni nuklearni centar. Naučnici i inženjeri, pod najstrožim embargom, mukotrpno rade na razvoju tehnologije. Svaki komad opreme krijumčaren je, svaki napredak izboren u tišini.
Godine 1998., 28. maja, Pakistan odgovara Indiji. Pet nuklearnih eksplozija potresa Balochistan. Svijet je šokiran – Pakistan postaje sedma nuklearna sila. Nacija slavi.
Khan izlazi pred kamere i kaže: „Ova pobjeda pripada narodu. Samo sam ispunio svoju dužnost.“ Za Pakistan postaje heroj, simbol otpora i časti.
Kasnije, međutim, njegovo ime se povezuje s kontroverzama – optužen je da je širio nuklearnu tehnologiju Iranu, Libiji i Sjevernoj Koreji. Iako je 2004. godine priznao odgovornost pod političkim pritiskom, ostao je nacionalna ikona.
Dr. Abdul Qadeer Khan, rođen 1936. u Bhopalu, a preminuo 2021. u Islamabadu, ostaje upamćen kao otac pakistanske nuklearne bombe. Za jedne kontroverzan, za druge svetac – ali za Pakistan, zauvijek simbol sigurnosti, dostojanstva i nezavisnosti.
Rahmet mu vjeciti duši
