Beograd, april 2026. Politička scena Srbije ponovo je obilježena kontradiktornim porukama vlasti. Dok se saradnja sa državama koje su optužene za ozbiljne zločine, poput Izraela, predstavlja kao „normalna“ i „u interesu Srbije“, savezi susjednih zemalja – Hrvatske, Albanije i Kosova – tumače se kao prijetnja i „protiv Srbije“.
Ovakav diskurs ukazuje na dvostruke standarde u političkom tumačenju međunarodnih odnosa. Kritičari ističu da se saradnja sa Izraelom, koji je suočen s optužbama za genocid nad Palestincima, pravda ekonomskim i bezbjednosnim interesima. Srbija, prema tim analizama, koristi izraelsku potrebu za nabavkom oružja kako bi ostvarila sopstvene koristi.
S druge strane, regionalni savezi koji uključuju Hrvatsku, Albaniju i Kosovo prikazuju se kao neprijateljski potezi, iako se radi o uobičajenim oblicima političke i vojne saradnje. Takva retorika, prema mišljenju analitičara, služi za unutrašnju mobilizaciju i održavanje narativa o stalnoj ugroženosti Srbije.
U konačnici, ovakva politika otvara pitanje dosljednosti i kredibiliteta – da li se savezi vrednuju prema objektivnim kriterijumima, ili se njihova percepcija oblikuje isključivo prema političkim potrebama trenutne vlasti.
