“Islamski NATO” – tiha konsolidacija moći
Dok svjetska pažnja ostaje usmjerena na sukob Irana i Izraela, u pozadini se formira nova sigurnosna arhitektura Bliskog istoka. Riječ je o potencijalnom savezu ključnih sunitskih država – Turske, Saudijske Arabije, Egipta i Pakistana – koji analitičari već nazivaju “islamskim NATO‑om”.
Temelji nove osovine
- Turska: vojna industrija i tehnološki kapaciteti, posebno u proizvodnji dronova i raketnih sistema.
- Egipat: geostrateška kontrola Sueskog kanala i ključnih pravaca između Mediterana i Crvenog mora.
- Saudijska Arabija: finansijska moć i sposobnost da finansira regionalne projekte.
- Pakistan: jedina muslimanska država s nuklearnim arsenalom, dugogodišnji sigurnosni partner Rijada.
Ove komponente zajedno čine strukturu koja bi mogla prerasti u ozbiljan blok s kapacitetom za zajednički odgovor na krize.
Signali koordinacije
Ministri vanjskih poslova navedenih država već su se sastali u Rijadu. Za razliku od ranijih simboličnih inicijativa, ovaj susret se tumači kao signal da se radi na stvarnoj sigurnosnoj koordinaciji. Podsjetimo, Saudijska Arabija je još 2015. pokrenula “Islamsku vojnu koaliciju protiv terorizma”, koja nikada nije zaživjela u punom kapacitetu, ali je ostala platforma za političku komunikaciju.
“Sunitska osovina”
Izraelski analitičari sve češće koriste termin “sunitska osovina” – jer bi konsolidacija ovakvog saveza značila promjenu ravnoteže moći na Bliskom istoku. U fokusu više nije samo Iran, već ideja o zajedničkom “obrambenom štitu” protiv vanjskih prijetnji.
Pitanje vremena
Nije više dilema hoće li se nešto formirati, već koliko brzo i ko će ostati izvan tog procesa. Ako se blok institucionalizuje, mogao bi postati najznačajniji sigurnosni savez u muslimanskom svijetu od Drugog svjetskog rata.
