Malo je poznato da je Užice u osmanskom periodu bilo jedan od najvećih muslimanskih gradova u današnjoj Srbiji. Grad je vekovima imao snažnu bošnjačku zajednicu, desetine džamija i razvijen trgovački život, pa je u narodu nosio nadimak „Mali Carigrad“.
Uspon pod Osmanlijama
Užice je pod vlast Osmanskog carstva došlo 1459. godine, nakon pada srednjovekovne srpske države. Vrlo brzo postaje značajan administrativni i trgovački centar Smederevskog sandžaka.
U 16. i 17. veku Užice poprima izgled tipične kasabe: džamije, hanovi, karavan-saraji i veliki bazar činili su njegovu svakodnevicu. Istorijski izvori beleže da je grad imao čak 34 džamije, 11 hanova, 9 tekija i 2 karavan-saraja.
Grad sa većinskim muslimanskim stanovništvom
Uoči Prvog srpskog ustanka 1804. godine, Užice je bilo gotovo potpuno muslimanski grad. Oko 97% stanovništva činili su muslimani, sa oko 2000 kuća, razvijenim zanatima i trgovinom. Upravo zbog toga Užice je u narodu prozvano „Mali Carigrad“.
Prekretnica u 19. veku
Tokom 19. veka, sa jačanjem Kneževine Srbije i slabljenjem Osmanskog carstva, dolazi do dramatičnih promena. Nakon odluka evropskih sila i Srbije, muslimansko stanovništvo je 1862. godine moralo da napusti više gradova – među njima i Užice. Hiljade ljudi odlaze u Bosnu i dalje u Osmansko carstvo.
Rušenje džamija
Napuštanjem muslimanskog stanovništva nestaje i islamsko nasleđe. Već 1868. godine u Užicu je srušeno svih 34 džamije. Time je grad izgubio svoj orijentalni izgled i gotovo sve tragove bošnjačke i muslimanske prošlosti.
Sećanje na „Bošnjačko Užice“
Danas u Užicu nema sačuvanih džamija iz tog perioda. Ipak, istorija svedoči da su muslimani – među njima mnogi Bošnjaci – vekovima bili važan deo zapadne Srbije. Priča o „Bošnjačkom Užicu“ ostaje deo šire balkanske istorije i podsećanje na vreme kada je ovaj grad bio jedan od centara muslimanskog života u regionu.













