SARAJEVO/WASHINGTON – Bosna i Hercegovina se ponovo našla na udaru koordiniranih nacionalističkih kampanja iz susjedstva. Nakon posjete Milorada Dodika Sjedinjenim Američkim Državama i serije propagandnih istupa usmjerenih protiv državnih institucija BiH, uslijedila je novo orkestrirana ofanziva – ovaj put iz hrvatskog političkog i lobističkog kruga.
Maks Primorac, poznat kao lobista hrvatskih interesa u SAD-u i dugogodišnji kritičar bošnjačke politike, objavio je kolumnu u The Washington Timesu pod naslovom “Islamistička država na granici NATO-a”. U tekstu, Primorac Sarajevo opisuje kao grad u kojem je “multireligijski suživot nestao”, navodeći pokrivene žene, nikabe i džamije finansirane iz Zaljeva kao dokaz “radikalizacije”. Zagrebački Večernji list prenio je kolumnu, ali sa izmijenjenim naslovom: “Politički islam u Sarajevu ugrožava stabilnost NATO-a”.
Kolumna je ujedno poslužila kao najava posjete Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, Washingtonu. Čović je najavio da će narednih dana boraviti u SAD-u gdje planira lobirati za novi Izborni zakon, odnosno za formiranje trećeg entiteta. Prema najavama, Čović će se sastati s američkim zvaničnicima i pokušati predstaviti “politički islam” kao prijetnju stabilnosti NATO-a, dok će hrvatski lobisti insistirati na “zaštiti kršćana” u BiH.
Ovakva retorika dolazi neposredno nakon Dodikovih nastupa u Washingtonu, gdje je lider SNSD-a pokušao delegitimizirati Bosnu i Hercegovinu kroz narativ o neodrživosti države i nužnosti jačanja entitetskih ovlasti. Analitičari ocjenjuju da se radi o koordiniranoj ofanzivi – velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam djeluju paralelno, koristeći američku političku scenu za plasiranje narativa koji slabe poziciju BiH.
Primorčeve tvrdnje o “radikalizaciji Sarajeva” i “ugroženosti kršćana” uklapaju se u širi obrazac propagande: prvo se plasira narativ o prijetnji, zatim se lobira za političke projekte koji idu u korist susjednih nacionalnih politika. Dodik i Čović, iako formalno politički rivali, u praksi se nadopunjuju – jedan kroz priču o “srpskom pravu na samoopredjeljenje”, drugi kroz “hrvatsku ugroženost i potrebu trećeg entiteta”.
Za Bosnu i Hercegovinu, ovo predstavlja dvostruki pritisak. Dok se međunarodna zajednica fokusira na stabilnost regiona, nacionalističke ofanzive iz Beograda i Zagreba koriste propagandu i lobiranje kako bi oslabele državne institucije i nametnule svoje projekte.
Za mnoge posmatrače, jasno je da se radi o koordiniranoj strategiji: veliko-srpski i veliko-hrvatski nacionalizam ponovo udružuju snage protiv Bosne i Hercegovine.
