U pregovorima u Omanu, Vašington je imao tri ključne mete: ograničavanje iranskog nuklearnog programa, otvaranje prostora za diplomatski kompromis, i kontrolu regionalnog bezbednosnog balansa. Teheran je jasno stavio do znanja da su raketni program i nisko-nivo zalihe uranijuma „crvene linije“ koje neće biti predmet rasprave. ahaber.com.tr
Tri osnovne mete Vašingtona
- Nuklearni program Irana• SAD insistiraju na ograničavanju obogaćivanja uranijuma i strožoj kontroli nuklearnih postrojenja.
- Cilj je sprečiti Iran da se približi kapacitetu za izradu nuklearnog oružja.
- Iran je odbio da pregovara o „nultom obogaćivanju“, naglašavajući da je to neprihvatljivo i da ostaje deo njihovih „crvenih linija“. ahaber.com.tr
- Regionalna bezbednost i raketni program• Vašington želi da uključi iranski raketni program u pregovore, smatrajući ga destabilizujućim faktorom na Bliskom istoku.
- Iran je kategorički odbio da o tome razgovara, naglašavajući da raketni kapaciteti ostaju van pregovaračkog stola. ahaber.com.tr
- Diplomatski okvir i balans snaga• SAD nastoje da kroz pregovore pokažu spremnost na kompromis, ali uz stalni pritisak i demonstraciju vojne sile (Trump je javno govorio o flotama i bombarderskim avionima).
- Cilj je da se Iran dovede u poziciju da pregovara iz straha od vojne intervencije, dok se istovremeno otvara prostor za eventualni sporazum koji bi bio prihvatljiv američkoj javnosti i saveznicima. ahaber.com.tr
Iranski stavovi za pregovaračkim stolom
- Diplomatija kao nužnost: Teheran je naglasio da koristi pregovore kako bi obezbedio interese naroda i očuvao mir u regionu.
- Crvene linije: Raketni program i nisko-nivo obogaćivanje uranijuma nisu predmet kompromisa.
- Skepsa prema SAD-u: Iranski zvaničnici podsećaju da su pregovarali i ranije dok su istovremeno bili izloženi napadima, pa zahtevaju „odgovornost i ozbiljnost“ američke strane. ahaber.com.tr
Zaključak
Pregovori u Omanu nisu samo tehnički razgovori o nuklearnom sporazumu, već test političke volje i moći. Vašington pokušava da ograniči iranske kapacitete i zadrži kontrolu nad regionalnim balansom, dok Teheran insistira na suverenitetu i nepovredivosti svojih „crvenih linija“.













