🇮🇷 Iran između unutrašnje stabilnosti i spoljne destabilizacije: dubinska analiza
- Uvod: Dvostruka stvarnost Irana
Od kraja 2025. godine, Iran se suočava s dvostrukim pritiskom – iznutra kroz ekonomske proteste, a spolja kroz intenzivnu medijsku i obavještajnu kampanju koja ima za cilj destabilizaciju režima. Dok zapadni mediji i društvene mreže prikazuju sliku kolapsa, stvarnost na terenu pokazuje da je Teheran zadržao kontrolu, uz masovne provladine demonstracije i efikasnu reakciju sigurnosnih struktura.
- Protesti: Organski početak, instrumentalizovana eskalacija
- Početna faza: Protesti su započeli kao legitimni izraz nezadovoljstva zbog ekonomske krize, sankcija i lošeg upravljanja. Vlasnici trgovina i sindikati su bili nosioci demonstracija, bez poziva na nasilje ili promjenu režima.
- Eskalacija: Ubrzo su se pojavile male grupe izgrednika, često sa oružjem, koje su pokušale preusmjeriti proteste ka nasilju. Opozicioni kanali i izraelski mediji širili su dezinformacije o padu gradova i masakru demonstranata.
- Reakcija vlasti: Iranske vlasti su diferencirale legitimne demonstrante od nasilnih grupa, izbjegavajući prekomjernu silu. IRGC je aktiviran tek nakon pogoršanja situacije, uz gašenje interneta radi kontrole širenja dezinformacija.
- Medijska operacija: AI propaganda i psihološki rat
- Koordinirana kampanja: Na društvenim mrežama su se širili stari snimci i AI-generisani sadržaji koji su prikazivali navodne zločine režima.
- Cilj: Stvoriti percepciju da je Iran na ivici kolapsa, podstaći međunarodni pritisak i opravdati buduće vojne akcije.
- Efekat: Iako je kampanja imala globalni domet, nije uspjela da izazove unutrašnji slom. Naprotiv, izazvala je kontraefekat – mobilizaciju provladinog stanovništva.
- Geopolitika: Iran–Izrael–SAD trougao
- Postratna dinamika: Nakon 12-dnevnog rata u junu 2025, izraelski jastrebovi traže novu rundu sukoba. Think-tankovi u Washingtonu (FDD, WINEP, Atlantski savjet) zagovaraju „zatvaranje sukoba“ kroz odlučujući udar.
- Strateški balans:• Izrael: Ograničena teritorija, sporija obnova infrastrukture, iscrpljene zalihe municije.
- Iran: Masovna proizvodnja raketa i dronova, brza obnova arsenala, duboka strateška dubina.
- Američka pozicija: Administracija balansira između podrške Izraelu i izbjegavanja direktnog sukoba, svjesna rizika eskalacije u širem regionu.
- Propaganda vs. realnost: Brojevi govore
- Antivladini protesti: Najveći skupovi nisu premašili 40.000 ljudi.
- Provladine demonstracije: Milionski odziv širom zemlje, kao odgovor na destabilizaciju.
- Sindikalna pozicija: Glavni sindikati su se distancirali od nasilnih grupa i podržali stabilizaciju.
- Zaključak: Iran kao geopolitički test
Iran je pokazao otpornost na višeslojnu destabilizaciju – ekonomsku, medijsku, obavještajnu i vojnu. Iako se suočava s ozbiljnim unutrašnjim izazovima, sposobnost režima da diferencira protest od pobune, da kontroliše narativ i da zadrži stratešku inicijativu, čini ga tvrdim protivnikom u regionalnoj igri moći.
U narednim mjesecima, ključna pitanja biće:
- Hoće li SAD i Izrael pokrenuti novu vojnu rundu?
- Može li Iran održati unutrašnju koheziju uz nastavak sankcija?
- Da li će se regionalni balans pomjeriti ka novoj osovini otpora?
