Bosna i Hercegovina se već godinama suočava sa sistematskim pokušajima destabilizacije i blokade njenih institucija. Najistaknutiji protagonisti takve politike su Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske, te Dragan Čović, lider HDZ-a BiH. Njihove namjere jasno ukazuju na težnju ka podjeli države, bilo kroz secesiju entiteta RS, bilo kroz federalizaciju koja bi osigurala hrvatski entitet.
Dodikova strategija: secesija RS i „srpski svijet“
- Otvorene prijetnje: Dodik je više puta izjavio da će RS jednog dana proglasiti nezavisnost, a nedavno je naglasio da će se BiH „urušiti“ kada Srbi i Hrvati prestanu raditi u njenim institucijama.
- Veza sa „srpskim svijetom“: Dodikova retorika uklapa se u širi koncept „srpskog sveta“ – ideje da se svi Srbi okupe u jednoj političkoj i kulturnoj zajednici, što je nastavak velikosrpske politike iz devedesetih.
- Taktika blokade: Paraliziranje državnih organa, stalne krize i osporavanje odluka Ustavnog suda BiH predstavljaju instrumente kojima Dodik pokušava dokazati da BiH nije funkcionalna.
Čovićeva uloga: hrvatski entitet i paralelne strukture
- Federalizacija: Čović godinama insistira na „legitimnom predstavljanju Hrvata“, što u praksi znači stvaranje trećeg entiteta.
- Savezništvo s Dodikom: Uprkos različitim nacionalnim interesima, Dodik i Čović se ujedinjuju oko zajedničkog cilja – slabljenja države BiH i jačanja etničkih ekskluziviteta.
- Stalne krize: HDZ BiH koristi blokade u formiranju vlasti i izboru sudija Ustavnog suda kako bi osigurao političke ustupke.
Geopolitički okvir: nada u vanjsku podršku
- Američki faktor: Dodik je otvoreno rekao da vjeruje kako bi administracija Donalda Trumpa mogla omogućiti da se proces podjele BiH dovrši bez rata, uz prijetnju sankcijama onima koji bi se oružano suprotstavili.
- Stvaranje percepcije: Proizvodnjom stalnih kriza, Dodik i Čović žele uvjeriti međunarodnu zajednicu da BiH nije održiva i da je podjela jedino rješenje.
Posljedice za BiH i region
- Destabilizacija: Ovakvi planovi direktno ugrožavaju mir i stabilnost Zapadnog Balkana.
- Bošnjački faktor: Dodik i Čović računaju da će vanjski pritisak „vezati ruke“ Bošnjacima, jer su svjesni da bi oružani sukob s njima bio poguban.
- Regionalni domino efekat: Ostvarenje ideje „srpskog sveta“ ili „velike Srbije“ imalo bi reperkusije i na Crnu Goru, Kosovo, pa i Sandžak.
Zaključak
Namjere Dodika i Čovića da podijele Bosnu i Hercegovinu nisu samo unutrašnje političke igre, već dio šireg projekta koji podsjeća na devedesete – stvaranje „velike Srbije“ i „srpskog sveta“. Njihova strategija oslanja se na blokade, krize i vanjsku podršku, dok se boje direktnog sukoba s Bošnjacima. Uprkos tome, međunarodna zajednica i unutrašnja otpornost građana BiH ostaju ključni faktori koji mogu spriječiti realizaciju ovih planova.
Želite li da ovaj tekst oblikujem u analitički komentar sa
