Edis Nokić – tiha snaga humanosti iz Rožaja
U vremenu kada se primjeri istinske empatije rijetko probijaju kroz buku svakodnevice, odluka jednog čovjeka iz Rožaja podsjetila je da humanost i dalje ima snažno uporište među nama. Edis Nokić odlučio je da donira svoj bubreg i time spasi život mladom čovjeku – tiho, bez pompe, vođen uvjerenjem da je činjenje dobra najviši smisao ljudskog postojanja.
Posebnu težinu ovom humanom činu daje i činjenica da Edis Nokić već godinama živi i radi na relaciji Njemačka – Rožaje. U Njemačkoj posjeduje firme i organizovane radne timove s kojima izvodi građevinske i druge poslove, zapošljavajući ljude i gradeći ime poštenog i pouzdanog poslodavca.
Iako je profesionalno ostvarenje pronašao van granica domovine, Edis nikada nije skrivao, niti potiskivao svoje porijeklo. Naprotiv – gdje god da se pojavi, s ponosom ističe da je iz Rožaja i da pripada Sandžaku, naglašavajući vrijednosti na kojima je odrastao: vjeru, čast, rad i solidarnost. Za njega, uspjeh u inostranstvu nema smisla ako nije povezan s ljudskošću i odgovornošću prema drugima.
Upravo ta povezanost dijaspore i zavičaja, rada i morala, čini njegovu odluku o donaciji bubrega još snažnijom porukom – da čovjek ne gubi identitet ni onda kada živi daleko od kuće, već ga potvrđuje djelima.
Kako sam ističe, do odluke nije došao dugim premišljanjem. Saznanje da može nekome podariti novu šansu za život doživio je kao blagodet i priliku da učini ono što smatra moralnom obavezom.
„Ako nakon ovakvog čina mogu nastaviti normalan život, a istovremeno omogućiti da jedan mladi čovjek ponovo krene naprijed, kako bih mogao da se oglušim o Božiju zapovijest činjenja dobra?“, kaže Edis.
Njegov primjer pokazuje da se veličina čovjeka ne mjeri samo poslovnim uspjesima, već i spremnošću da se podijeli ono najdragocjenije – zdravlje i život. U vremenu kada se granice često doživljavaju kao zidovi, Edis Nokić pokazuje da one mogu biti mostovi – mostovi dobrote, solidarnosti i vjere u čovjeka.
