🔥 Radilo se, gradilo se, sve ručno – tako započinje svoju priču Hajrija, prisećajući se vremena kada se živelo uz ognjište i verige, kada su se pekle „cepule“, žene muzle ovce tri puta dnevno, a mlijeko se nosilo kilometrima, na glavi, u kablama.
🕯️ Ognjište kao srce kuće
- Ognjište je bilo centar života: na žaru se varila varnika, na cepulama pekao hljeb i pite.
- „Bilo je dobro, bolje nego sad. Sloge je bilo“, kaže Hajrija, naglašavajući da je zajedništvo davalo snagu i smisao svakodnevnim obavezama.
🤝 Zajedništvo u radu
- U torove se išlo zajedno, sijeno se pravilo zajedno – sve je bilo kolektivni napor.
- Najveća vrijednost bila je zajedništvo, koje je činilo i teške poslove podnošljivim.
🏡 Kabilje – stara seoska zajednica
- Hajrija objašnjava da su kabilje bile osnov identiteta sela: zajednice po porodicama i bratstvima.
- „Mi smo bili Rustemova kabilja. Po kabiljama se znalo ko ide s kim na vašar, ko na svadbu, ko kome pomaže.“
- Kabilja je bila sigurnost, red i dostojanstvo – svaka je imala svoje običaje i pravila.
👩🦱 Poštovanje i red
- „Poštovala se svekrva, svekar, deverovi… Sve je to bilo poštovano.“
- Snaha je imala obavezu da unese lavor svekrvi za abdest – sve je imalo svoj red i značenje.
🧵 Ženski rad i prela
- Sve žene su radile: tkale staze, cilime, prele vunu – sve ručno, često cijele noći.
- Prela su bila društveni događaj: mjesto smijeha, pjesme i zajedničkog rada.
- Ono što se istkalo čuvalo se kao zlato.
🎉 Svadbe kao praznik zajednice
- Svadbe nisu trajale jedan dan – bile su događaj za cijelo selo, ponekad i po mjesec dana.
- To je bio trenutak kada se zajednica okupljala, slavila i potvrđivala svoje običaje.
✨ Hajrijina sjećanja otkrivaju svijet u kojem je život bio težak, ali ispunjen – jer se radilo zajedno, poštovalo starije i čuvalo dostojanstvo zajednice.
