Beograd/Novi Pazar – 7. oktobar 2025.
U Srbiji danas postoji više registrovanih kladionica nego javnih dječijih vrtića — podatak koji sve češće izaziva zabrinutost među roditeljima, prosvjetnim radnicima i stručnjacima za društveni razvoj. Dok se obrazovanje suočava s nedostatkom kapaciteta, kadra i ulaganja, industrija igara na sreću bilježi rast i širenje, često uz podršku lokalnih vlasti.
📊 Činjenice koje zabrinjavaju
- Prema podacima iz 2024. godine, u Srbiji je bilo registrovano preko 2.500 kladionica, dok je broj javnih predškolskih ustanova iznosio oko 1.200.
- U nekim opštinama, poput Priboja, Tutina i Sjenice, broj kladionica premašuje broj škola i vrtića zajedno.
- Finansijska ulaganja u obrazovanje stagniraju, dok se prihodi od igara na sreću povećavaju — u 2023. godini, industrija klađenja ostvarila je prihod od preko 700 miliona evra.
🧠 Društvene posljedice
Stručnjaci upozoravaju da ovakav disbalans šalje poruku mladima da je brza zarada važnija od znanja, truda i obrazovanja. Psiholozi ističu da rani kontakt s kladionicama, koje se često nalaze u blizini škola, povećava rizik od zavisnosti i normalizuje kulturu kockanja.
Roditelji se sve češće suočavaju s nemogućnošću da upišu djecu u vrtiće zbog nedostatka mjesta, dok se u istom kvartu otvara nova kladionica — često s agresivnim reklamama i radnim vremenom koje nadmašuje ono obrazovnih ustanova.
⚖️ Pravni okvir i institucionalna pasivnost
Zakon o igrama na sreću dozvoljava otvaranje kladionica uz minimalne uslove, dok je otvaranje vrtića podložnije strožim pedagoškim, sanitarnim i kadrovskim kriterijima. Lokalne samouprave često izdaju dozvole za kladionice zbog prihoda od taksi i poreza, ignorišući dugoročne društvene posljedice.
🗣️ Glas zajednice: Vrijeme je za prioritet
U Sandžaku, gdje je natalitet viši od državnog prosjeka, nedostatak vrtića posebno pogađa mlade porodice. Aktivisti i lokalni lideri pozivaju na hitnu promjenu prioriteta: ulaganje u obrazovanje, predškolske ustanove i omladinske centre, umjesto u infrastrukturu koja podstiče zavisnost i pasivnost.
Društvo koje ima više kladionica nego vrtića ne može očekivati napredak u obrazovanju, nauci, kulturi ni ekonomiji. Vrijeme je da se postavi pitanje: kome služi ovakav poredak — i ko će ga promijeniti?
