DA LI LOZANSKI MIROVNI UGOVOR PRESTAJE VAŽITI?

Za neke ljude Lozanski mirovni ugovor je pobjeda dok je za neke druge težak poraz. U ovom tekstu ćemo detaljno govoriti o tome kako su Britanski špijuni za vrijeme Lozanskih pregovora u tajnosti dolazili do turskih tajnih dokumenata, i na kraju ostavili Tursku u teškoj situaciji.

Da li Lozanski mirovni ugovor ima “tajne članove ugovora“? Da li je rok Lozanskog mirovnog ugovora 2023. godina kako to mnogi tvrde?

Da li je kroz Lozanski mirovni ugovor Turskoj ograničeno korištenje vlastitih energetskih izvora poput nafte i prirodnog gasa? Na sva pitanja odgovorit ćemo u daljem toku ovog teksta.

Bez sumnje Lozanski mirovni ugovor je važan korak ka nezavisnost Turske Republike.

U pregovorima za vrijeme Lozanskog procesa koji se vodio u švicarskom gradu Lozanu, Tursku je predstavljao Ismet Inonu.

Lozanski ugovor nije potpisan samo sa jednom već sa mnogim državama.

Prvi sastanci i pregovori započeti su još 20. Novembra 1922. godine, govorilo se o Osmanskim dugovima, tursko-grčkim granicama, moreuzima, Mosulu – iračkom gradu blizu turske granice, manjinskim narodima i kapitulaciji.

Jula 1923 godine službeno je okončan sukob i potpisan Lozanski mirovni ugovor između Velike narodne skupštine Turske, Britanskog carstva, Francuske, Italije, Japanskog carstva, Grčke, Rumunije, Bugarske i kraljevine SHS.

Lozanski ugovor nije riješavao samo buduće tursko-grčke odnose, istovremeno je bio susret sa onima koji su pobijedili u prvom svjetskom ratu.

U Lozanskom mirovnom ugovoru, u službenoj verziji ne postoji nijedan član koji ograničava Tursku u vađenju i korištenju podzemnih prirodnih resursa, najbolji praktični pokazatelj toga je što je Turska danas najveći izvoznik i proizvođač rude Bora u svijetu.

Današnja Turska samo od izvoza Bora zarađuje milijarde dolara godišnje.

Ali ono što vrlo mali broj ljudi zna je o tajnim špijunskim igrama koje su se odigrale za vrijeme Lozanskih pregovora. Prvi koji je doznao o ovim prljavim Britanskim igricama bio je turski diplomata Rauf Orbay, doznao je od samih Britanaca godinama nakon Lozanske konferencije.

Kemal Ataturk i Rauf Orbay
Englezi su još za vrijeme prvog svjetskog rata započeli radove na dešifriranju i praćenju telegrafskih poruka, otvorili su jednu školu za kodiranje i šifriranje, telegraf je u ovo vrijeme bio sistem komunikacije