Na samom ulasku u dvorište Altun-alem džamije u Novom Pazaru, neposedno do kapije i klupe, sa desne strane, nalaze se prelijepi bijeli nišani bosanskog vezira Ismail-paše. On je krenuo da preuzme dužnost bosanskog vezira. Stigao je u Novom Pazaru kojim je tada harala kuga. Tu se razbolio i umro. Smrt ga je spriječila da preuzme dužnost bosanskog vezira, a sahranjen je u haremu Altun-alem džamije. Poznati bošnjački historičar Salih Sidki Hadzihuseinovic Muvekkit u svom djelu “Povijest Bosne” govori o ovom izuzetno uspješom čovjeku, čije je vječno boravište postao Novi Pazar.
“Ismail-paša postavljen je na duznost u Bosanski vilajet i Hercegovački sandžak, carskim fermanom od pocetka mjeseca redžeba 1199 godine (početak maja 1785) da kao njegov kajmekam, upravlja vilajetom do njegovog dolaska mutesarrif Kliškog sandžaka mirimiran Dzafer-paša.
Idući ka Bosni, Ismail-paša se razbolio u Novom Pazaru i nakon nedelju dana, 10 ramazana 1199 godine (17/7/1785) preselio se u vječnost. Tamo je i ukopan.
Ismail-paša je bio sin jednog zanačije. Rodjen je u Istanbulu 1152 godine (1739/1740). Kada je postao punoljetan primljen je na školovanje u Galata-saraj, pa je naročito izučavao razne vrste kaligrafske vjestine.
Kada su u dvoru vidjeli nekoliko vrsta njegovih kaligrafskih radova sultanu Mustafi, odmah je uzet za službenika hazine, koja se nalazila u Novom carskom dvoru. Nije prošlo dugo, a njega je sreća poslužila, pa se sprijateljio s bivšim velikim vezirom Silahdar Mehmed-pašom, koji ga je primio kod sebe u službu. Neko vrijeme bio je uposlen na dužnostima tutundžiluka i kafandžiluka gdje se ogledao u povjerljivim poslovima, u kojima je pokazao svu svoju sposobnost za organizaciju. Njegova braća, nisu mogla podnijeti ovoliku njegovu bliskost sa spomenutim, koji ga je primio kod sebe u službu. Stavljali su ga na muke, i da bi ga onemogućili, priređivali su mu razne podvale i smicalice.
U međuvremenu ostalo je upražnjeno mjesto pomoćnika glavnog katiba, pa je odmah ustupljeno njemu. Nije prošlo dugo, a on je uz pomoć spomenutog (Silahdar Mehmed-paše) unaprijeđen u zvanje glavnog katiba.
Njegova oštroumnost i prirodna nadarenost, snaga mišljenja i preduzimljivost je iz dana u dan sve više zapažana, i sve se vise isticao, pa je postao i ćehaja hazine. Za njegove sposobnosti znao je i Halil Hilmi-paša, koji ga nije podnosio, izveo ga je iz dvorske službe i dodjelio mu cast vezira postavši ga na dužnost u vilajet Inebahti (Lepant), a odmah potom prije nego je došao u Inebahti, za seraskera Ismaila.
Konaćno je postao Bosanski valija. Kao sto je navedeno, umro je prije nego sto je stigao do glavnog sjedišta vilajeta”.
Autor: Salih Sidki Hadzihuseinovic Muvekkit
Knjiga: Povijest Bosne
Priredio: Jack/Anes