Balistička raketa srednjeg dometa “Hajber” nije samo vojni arsenal, već slojevita politička i historijska poruka u kontekstu sve izraženijih tenzija između Irana i Izraela. Njena upotreba i simbolika odražavaju dublju strategiju iranske vlasti, koja nastoji povezati moderno vojno dostignuće s duhovnim i historijskim narativom islamske borbe za pravdu.
Tehničke karakteristike i strateški značaj
“Hajber” spada u kategoriju balističkih projektila srednjeg dometa (MRBM), a njene ključne karakteristike naglašavaju sofisticiranost iranske raketne tehnologije:
- Domet: 2.000 kilometara – kapacitet za direktno gađanje izraelske teritorije i drugih ključnih ciljeva na Bliskom istoku.
- Bojeva glava: 1.500 kg – konvencionalni eksplozivi visoke razorne moći.
- Navigacija: Inercijalni sistem potpomognut GPS-om.
- Brzina pri ulasku u atmosferu: 12–15 maha (4–5 km/s), čime se otežava presretanje modernim PVO sistemima.
Tehničke sposobnosti rakete stavljaju je u sam vrh iranskog raketnog arsenala, omogućavajući precizne i razorne udare. Međutim, njen naziv i poruka imaju jednako važan utjecaj na percepciju moći.
Historijski kontekst bitke kod Hajbera
Ime rakete nije slučajno odabrano – Hajber je referenca na historijsku bitku iz 7. stoljeća, kada su muslimanske snage predvođene Poslanikom Muhammedom a.s. porazile jevrejska plemena utvrđena u snažnim tvrđavama u oazi Hajber, na teritoriji današnje Saudijske Arabije.
Bitka je imala vojni i politički značaj, jer je označila prelazak muslimana iz defanzivne u ofanzivnu strategiju. U tom pohodu, ključnu ulogu odigrao je Alija b. Ebu Talib, kome je Poslanik predao zastavu, riječima:
“Sutra ću zastavu predati čovjeku kojeg voli Allah i Njegov Poslanik i koji voli Allaha i Njegovog Poslanika…”
Ova pobjeda muslimana nije bila samo vojni trijumf, već i dokaz organizovane strategije, izdržljivosti i moralnih vrijednosti, što je Iran danas simbolički ugradio u svoj vojni program.
Politička poruka Irana
Raketu “Hajber” iranske vlasti koriste ne samo kao sredstvo odvraćanja, već i kao način oblikovanja ideološkog narativa u regionalnim sukobima. Poruka koju Iran šalje jeste jasna:
- Povezanost s islamskom historijom: Iran sebe vidi kao zaštitnika historijske pravde, evocirajući bitku Hajber kao čin otpora hegemoniji.
- Direktna prijetnja Izraelu: Kapacitet rakete jasno signalizira izraelskim vlastima da Iran raspolaže moćnim vojno-strategijskim sredstvima.
- Ohrabrenje saveznicima: Ova poruka snažno odjekuje među proiranskim frakcijama i saveznicima na Bliskom istoku, jačajući antiizraelski sentiment.
Geopolitičke posljedice
Svijet sa zebnjom prati moguće lansiranje “Hajbera”, svjestan da bi svaki pokret mogao izazvati lančanu reakciju, kako u vojnom smislu, tako i u percepciji ideološkog sukoba.
Pitanje koje se nameće jeste: da li historijski simboli mogu opravdati savremene vojne akcije, ili ih samo koriste kao oruđe u političkom nadmetanju?
