Napad SAD-a na iranska nuklearna postrojenja dodatno je uzdrmao već napetu bezbednosnu arhitekturu Bliskog istoka, a arapske zemlje i američke baze koje se nalaze na njihovim teritorijama sada se nalaze u veoma osetljivoj poziciji.
Arapske zemlje: diplomatska uzdržanost i strah od eskalacije
Većina arapskih zemalja — uključujući Saudijsku Arabiju, UAE, Katar, Oman i Jordan — pozvale su na deeskalaciju i poštovanje međunarodnog prava. Saudijska Arabija je posebno oštro osudila izraelske napade na Iran, nazivajući ih „očiglednim kršenjem suvereniteta“ i izrazila zabrinutost zbog mogućeg širenja sukoba A.
Oman i Katar, koji su često igrali ulogu posrednika između Irana i Zapada, pokušavaju da održe otvorene diplomatske kanale. Međutim, postoji duboka zabrinutost da bi američka vojna intervencija mogla da uvuče i njih u direktan sukob, s obzirom na prisustvo američkih baza na njihovoj teritoriji A.
Američke baze u arapskim zemljama: strateške tačke i potencijalne mete
SAD ima oko 40.000 do 50.000 vojnika raspoređenih u najmanje osam stalnih baza širom Bliskog istoka, uključujući:
- Al Udeid (Katar) – najveća američka baza u regionu, sedište Centralne komande (CENTCOM).
- Al Dhafra (UAE) – ključna za izviđačke i borbene misije.
- NSA Bahrain – dom Pete flote američke mornarice.
- Camp Arifjan (Kuvajt) – logistički centar i komandna baza.
- Erbil i Al Asad (Irak) – već su bile mete iranskih raketnih napada u prošlosti B C.
Iran je već upozorio da će američke baze u regionu biti legitimne mete ako SAD nastavi sa vojnim akcijama. Ministar odbrane Irana izjavio je da su „sve baze u dometu“ i da će biti „hrabro gađane“ ako dođe do eskalacije D.
Rizici i mogući scenariji
Ako Iran odluči da odgovori, moguće su sledeće opcije:
- Napadi balističkim raketama na baze u Iraku, Kuvajtu ili Bahreinu.
- Napadi dronovima na logističke centre u UAE i Kataru.
- Asimetrične akcije preko proiranskih milicija u Iraku, Siriji i Jemenu.
- Zatvaranje Hormuškog moreuza, što bi imalo globalne posledice po energetsku bezbednost E.
Arapske zemlje se sada nalaze u paradoksalnoj ulozi: s jedne strane su domaćini američkih snaga, a s druge žele da izbegnu da postanu bojište u tuđem ratu.